Lada i Miro bili su prilično tužni na početku današnjeg dana, dvadeset i petog u mjesecu svibnju. Činilo se da će ovaj rođendan, osim bez prijatelja, proći i bez proslave.

A onda su došli na genijalnu ideju; „Kad prijatelji ne mogu doći k nama, mi ćemo otići do njih“. Uputili su se u obilazak SOS Dječjeg sela Ladimirevci – i tako je počela proslava 23. rođendana SOS Dječjeg sela Ladimirevci!

Mnogi događaji u 2020. godini morali su biti otkazani ili odgođeni radi COVID-19 pandemije. Svi mali i veliki stanovnici Dječjeg sela Ladimirevci odgovorno su živjeli i radili u proteklim mjesecima kako bi ostali zdravi. Iako su mjere za sprječavanje COVID-19 ublažene u mnogim aspektima društva, naše Dječje selo još uvijek ima visoku razinu zaštite, jer znamo da u odnosu na veliki broj djece moramo nastaviti biti odgovorni.

Tako smo pristupili i obilježavanju našeg 23. rođendana. Bez prijatelja i gostiju, ali radosno i kreativno kako bi i u vrijeme korone zadržali pozitivan duh i nagradili zajedništvo u kojem smo živjeli protekla dva i pol mjeseca.
Sva dvorišta naših SOS obitelji od jutra su već bila ukrašena šarenim balonima i trakama. Djeca su nestrpljivo čekala početak različitih aktivnosti koje smo uz njihovu pomoć pripremili i prilagodili epidemiološkim mjerama. Nakon dugo vremena smijeh je ponovno prevladavao, a pobjednici su bili svi koji su podijelili svoj osmjeh s drugima.

Održali smo piknik na travi i zajednički ručak, nakon kojeg su Lada i Miro razrezali rođendansku tortu, koju nam je i ove godine poklonio Dr. Oetker pored kolača za sve naše SOS obitelji.

Direktor SOS Dječjeg sela Ladimirevci, Zoran Relić zahvalio se djeci, SOS mamama, SOS tetama, odgajateljima i svim drugim djelatnicima na odgovornom ponašanju i zajedništvu kojim smo otkazali COVID-19 u Dječjem selu Ladimirevci. Djeca su dobila diplome, a odrasli zahvalnice koje će nas sjećati na jedan drugačiji period života, ali i držati nas na oprezu dok se situacija s COVID-19 potpuno ne riješi.

Poseban detalj proslave našeg 23. rođendana je slika u čijem nastajanju su sudjelovali baš sva djeca, mladi i odrasli. Svako je dobiojedan komadić puzzle koji je obojao kako je želio i napisao svoje ime. Kad smo sastavili sve puzzle nastala je slika, šarena i moćna. Ona će nas uvijek podsjetiti na zajedništvo u kojem smo se borili protiv COVIDA-19 i motivirati nas da sve teškoće rješavamo kroz razumijevanje, suradnju te usklađeno i zajedničko djelovanje.

Svima vama, dragi prijatelji, koji ste i ove godine na naš rođendan bili u mislima s nama, zahvaljujemo vam na podršci i pomoći, želimo vam dobro zdravlje i puno uspjeha u svemu što radite. Do nekog novog susreta sve vas pozdravljamo.

Iza nas je nekoliko vrlo teških mjeseci, posebno izazovnih za naše mlade koji žive u SOS Zajednicama mladih i njihove odgajatelje koji su se neizmjerno trudili biti im pomoć i podrška u neizvjesnosti koja ih je okružila.

Ipak, nakon proteklih mjeseci, teških dana i tjedana, naši mladi su puno naučili, iz cijele situacije izašli jači i s više samopouzdanja. Svjesni da jedni drugima mogu biti podrška i potpora i tako lakše savladati teškoće koje su ih snašle.
U nošenju s krizom ogroman doprinos dali su naši odgajatelji na koje smo posebno ponosni i možemo samo reći jedno veliko – hvala!
A kako bi mladi još bolje osvijestili sve ono što su prošli, njihovi odgajatelji napisali su im pismo u kojem pucaju od ponosa zbog napredak koji su ostvarili i način na koji su se ponijeli suočeni s teškom situaciju.
Pročitajte pismo u nastavku!

Čitali smo zajedno i zbunjeno se gledali: kako se to uopće nauči?
Odgovori na pitanja poslana u eter ovih dana stižu prilično brzo.
Ispalo je, naime, da se od mnogočega trebamo odučiti.
Prestali ste odlazit u školu, tek kasnije preneraženi koliko uslišana molitva može zabolit.
Izlasci su se sveli samo na balkonske; čuvali smo vas od zaraze.
Zanemarili smo propisanu distancu jedino kad vas nismo mogli prestat grliti dok nam se ljuljalo pod nogama, ne zato jer smo otišli na jedrenje za koje smo se spremali.
Nakon toga, zanemarene su sve distance koje ste međusobno imali. Potpuno smo se približili razgovarajući o onome što ste mislili nikada ni nasamo izgovoriti. Odustali ste od zamjeranja spremni prihvatiti razlike.
„E, sad se krećemo svađat!“, obavijestili ste nas nakon prvotnog šoka koji dan nakon početka izolacije. Umjesto toga gledali smo vas kako smirujete ostale okrenuvši leđa vlastitom strahu.
Prestali ste odlaziti na terapije i počeli razgovarati u vrtu. Postali ste si oslonac. Strašne slike u snu su se pretvarale u konstruktivan dijalog.
Dok se ostatak svijeta gasio, vi ste sjali.
Gledali oblake, osjećali miris jorgovana i okus jagoda. Ponovo ste zaigrali društvene igre na ploči i počeli otkrivati knjige.
Svatko u ovoj Kući upozna zajedništvo, vi ste ga odživjeli.
Samo ste vi imali dnevni boravak pretvoren u spavaonicu za onih noći dok smo se i kuća i mi tresli i nitko od nas nije baš spavao. Sve dok niste otkrili da umjesto stupnjeva na aktualnim ljestvicama možete brojati plesne korake i da je s podrhtavanjima lakše ako uhvatiš ritam. Plesali su vatrogasci, medicinske sestre i policajci; plesali ste vi. Najhrabriji. I smijali ste se tako od srca da bi i susjedi poželjeli da traje duže i ori se jače.
Samo ste vi mogli upadati na školske satove jedni drugima jer je blagavaonica bila učionica. Pomagali ste si međusobno u rješavanju zadataka i zajedno smišljali strategije za bolji uspjeh na testovima.
Uredili ste Sigurno mjesto u Sebi i razvili snažan korektiv za vrijednosti kojih ste postali svjesni. Sad kad znate pratiti unutarnji kompas, putovat ćete sigurniji.
Pokazali ste snagu za koju smo prestajali vjerovat da je mladi još imaju. S vama je i svijet sada jači.
I sve to za samo 2 mjeseca!
Znam, svaka je minuta u vašim godinama nepovratna. Ali ovih 89 280 sati nije izgubljeno. Možda nismo ostvarili sve planirano ali savladali ste improvizaciju. To, i tisuće drugih malih čuda kojima nas Život uči jer mu je baš to potrebno. Mnoge od njih tek ćemo otkrivati. U vremenu koje dolazi, divnom vremenu za koje stasaju Rumijevi junaci.
Vole vas odgajatelji.

Prve donacije u kriptovalutama, koje će pomoći 240-ero djece i mladih bez odgovarajuće roditeljske skrbi koji odrastaju u SOS Dječjem selu Hrvatska, već su počele pristizati tijekom prošle godine.

Kako bi bitcoini i druge kriptovalute uspješno stigle tamo gdje su potrebne – djeci u SOS Dječjim selima i omogućile skrb koju im pružamo – pobrinuli su se naši partneri u Electrocoinu. Oni su nam omogućili sustav donacija, odnosno uslugu PayCek koja omogućava donacije u kriptovalutama. Do sada je kroz Paycek servis prikupljeno preko 115.000 kn u kriptovalutama.

Pozivamo vas da uložite kriptovalute u budućnost naših mališana, jer to je jedino ulaganje sa sigurnim ‘rastom’!

Sustavu možete pristupiti putem naše web stranice te na jednostavan način donirati vaše kriptovalute.

Pružajući ljubav i skrb našoj djeci sada, mi im stvaramo mogućnost za razvoj u samostalne, stabilne i vrijedne ljude koji će na pozitivan način doprinositi društvu u budućnosti.

Hvala vam što podržavate sretno odrastanje djece u SOS Dječjim selima!

Međunarodni dan obitelji obilježava se 15. svibnja svake godine. Dan je proglasila Generalna skupština UN 1993. godine  i odražava važnost koju međunarodna zajednica pridaje obiteljima.

Ovogodišnji Međunarodni dan obitelji dolazi u vrijeme jedne od najizazovnijih svjetskih zdravstvenih i socijalnih kriza. Pandemija COVID-19 u 2020. godini posebno je osvijestila važnost ulaganja i brige o najranjivijima u našem društvu, a među njima su svakako i djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi.

Naše SOS obitelji i u ovoj krizi ostaju sigurne zahvaljujući brizi SOS mama, teta i svih zaposlenika SOS Dječjeg sela Hrvatska te našim brojnim Prijateljima, donatorima i partnerima koji su nam nastavili biti podrška i ovoj izazovnoj situaciji.

Voditi uredan i uspješan život u ovo izazovno vrijeme svjetske pandemije i potresa u Zagrebu, nije nimalo lako. Evo kako u tome uspijeva Ivana, mlada djevojka koja je tek počela samostalno živjeti.

Po završetku srednje škole Ivana je iz SOS Zajednice mladih preselila u stan. ‘Često sam razmišljala kako će izgledati kada budem sama živjela i odlučivala o mnogočemu. U Zajednici mladih uvijek su tu za nas bili odgajatelji koji su nas usmjeravali. Use­ljenje u stan bio je veliki korak za mene. Veselila sam se samostalnu životu, iako mi je jako nedostajala Zajednica’, kaže Ivana kojoj je najteže bilo naviknuti se na tišinu.
‘Prije je oko mene bilo bučno, uvijek se netko smijao i zezao druge ukućane, netko je stalno pjevao, netko se ponekad svađao, a sada toga nema. Srećom kraj sebe imam cimericu i jako dobru prijateljicu. Također, moja braća i sestra pomažu mi da se nikada ne osjećam usamljeno’.
Kako kaže Ivana, ubrzo je shvatila da samostalni život sa sobom nosi puno odgovornosti i obveza, koje je objeruč­ke preuzela na sebe. Uz posao i plaćanje računa naučila je cijeniti svaki savjet odgajitelja i biti im zahvalna na svemu što su je naučili. Nažalost, sklad samo­stalnog života narušile su neke ne baš sretne okolnosti.

‘Koronavirus me u početku nije pretje­rano zanimao jer sam vjerovala da je to samo obična gripa. Mislila sam kako je daleko od nas i da vjerojatno neće nikada stići do Hrvatske. ‘Daleko je Kina’- govorila sam si. Međutim, kako se virus nije zaustavljao, počeo me hvatati strah’, kaže nam Ivana koja sada život vodi po preporukama stručnjaka.
‘Uvijek sa sobom nosim dezinfekcijsko sredstvo, sve u stanu dezinficiram, posebno kad pripremam hranu. Kada sam putovala autobusom koristila sam šal kao zaštitu, dok smo na poslu dobili maske i rukavice. Gledala sam kako ljudi kupuju zalihe hrane, pa sam i ja isto postupila. Još uvijek na neki način ne shvaćam što se događa, ali znam da je strah pravi. Više se ne krećem po Zagrebu kao inače. Vrijeme provodim u stanu, čitam vijesti i časopise na internetu, razgovaram s roditeljima, braćom i sestrom. Strah me da se ne zaraze. Voljela bih da se mogu s njima družiti i da ih mogu zagrliti. No, sada je bitno da su oni doma, na sigur­nom i da nisu bolesni. Nadam se da će brzo pronaći lijek’.

Pored koronavirus krize koja trese cijeli svijet, na ovu 19-godišnjakinju traga je ostavio i potres koji je 22. ožujka pogodio Zagreb. U to rano nedjeljno jutro, Ivana je, kao i većina građana ,spavala.
‘Iskočila sam iz kreveta. Cijeli se stan tre­sao. Moja je prva pomisao bila da sanjam, i to jako ružan san. Bila sam sama u stanu. Jako sam se uplašila kad sam shvatila da je potres. Čekala sam da se malo smiri, brzo uzela jaknu i istrčala iz stana. Jurila sam po stepenicama i izašla iz zgrade. Ugledala sam svoje sustanare koji su bili uplašeni i zbunjeni kao i ja. Nazvala sam mamu. Dok me ona tješila ja sam samo razmišljala o tome hoće li se dogoditi još koji potres, jesam li sigurna tu vani. Bilo mi je jako hladno. Nisam mogla vjerovati da nam se to baš sada dogodilo, u vrijeme koronavirusa. Držala sam razmak od metar i pol’ od osta­lih sustanara, iako sam željela da me netko zagrli, da se osjećam sigurnije’, prisjeća se Ivana koja je tu groznu nedjelju uspjela prebroditi uz podršku svoje sestre.
Mlada, odgovorna i pametna Ivana se iz dana u dan uspješno bori s novim načinom života i jedino što želi jest svoj stari život natrag.

Majčin dan u našim Selima je poseban jer tada svjedočimo nečemu veličanstvenom, dokazu da se – ljubav ljubavlju vraća!

SOS mame osnovna su i najbitnija karika u SOS sustavu skrbi o djeci. Prihvatiti dijete kao svoje i s njime zajednički živjeti težak je, ali neophodan i nezaobilazan dio života u SOS Dječjem selu. Veza koju SOS mama stvara s djecom čvrsta je i dugotrajna te ona opstaje čak i kada mališani odrastu u samostalne osobe, s vlastitim obiteljima i djecom. SOS mama je jednostavno uvijek tu za svoju djecu.

Podrška i potpora i oni to dobro znaju i osjećaju.
A djeca to pokazuju na razne načine. Pogled u očima, zagrljaj na ramenima, znak pažnje kada to najmanje očekujemo. 

Upravo iz te ljubavi i zahvalnosti prema svojim SOS mama i tetama nastali su i ovi kreativni radovi naših mališana, koji pokazuju upravo to da – ljubav se ljubavlju vraća!

Galerija kreativnih radova djece povodom Majčinog dana

Suradnja Ine i SOS Dječjeg sela Hrvatska, koja je započela 2010. godine te se kontinuirano ostvaruje kroz različite projekte i inicijative, godišnje donacije i akcije INA Kluba volontera, nastavljena je i u ovim izazovnim vremenima.

Financijska sredstva ovogodišnje donacije koristiti će se za projekt „Naših prvih 10 godina – Ostani doma u SOS Dječjem selu Hrvatska“.

Pored financijske potpore, naši mališani dobili su slatkiše i pamučne zaštitne maske koje su sašile članice udruge Kamensko koje su također Inin partner.

Predsjednik Uprave Ine Sándor Fasimon izjavio je: “I u ovim teškim trenucima, kada smo suočeni s virusnom pandemijom i prijeti nam ekonomska kriza ne odustajemo od ispunjavanja svoje odgovorne uloge u društvu. Oduvijek smo bili uz one kojima je pomoć najpotrebnija i ponosni smo što već dugi niz godinama možemo pomagati i djeci iz SOS Dječjeg sela Hrvatska kako bi lakše ostvarili kvalitetne uvjete za stvaranje brižnog doma za svako dijete. U ovom trenutku to je potrebno više nego ikad prije.”

Zahvalivši na donaciji g. Zoran Relić, direktor SOS Dječjeg sela Ladimirevci je rekao: „Mjesec svibanj je u našem Dječjem selu Ladimirevci najveseliji mjesec jer slavimo rođendan, a niti jedan u zadnjih 10 godina nije prošao bez naših prijatelja iz Ine. Inina novčana donacija, korporativno volontiranje kojim pomažu u održavanju infrastrukture, božićni pokloni za djecu koje su oni sami odabrali, a Inini radnici ih s ljubavlju kupili, čine odrastanje naše djece sigurnijim i radosnijim.

Zahvaljujemo na desetogodišnjoj vjernosti i podršci koju nam pružaju. Ostali smo doma, a Ini hvala što je ostala uz nas!“