Upoznajte Sabrinu, hrabru samohranu majku četvero djece koja je u razornom potresu 29. prosinca ostala bez svega. Ovo je njezina priča.
‘Ja sam se ponovno rodila. Ovdje smo pronašli mir i konačno se naspavali’, započinje svoju priču 26-godišnja Sabrina (26), koja je sedam dana iza razornog potresa pobjegla iz Sela, malenog mjesta u blizini Siska.
Mlada, samohrana majka četvero djece nikada neće zaboraviti 29. prosinca.
‘Taman sam stavila ručak na stol kada je počelo tresti. Djeda je skočio i krenuo vikati: potres, potres! Ja sam zgrabila dvoje djece na ruke, a drugo dvoje mi se primilo za noge. Ni sama ne znam kako smo izašli ispred kuće’, prisjeća se Sabrina tog zlokobnog utorka dok je najmlađa kćer, dvogodišnja Tiffani, čvrsto drži u zagrljaju i ne pušta.
Njezina braća, 3-godišnji Rajan i 4-godišnji Bobano, vrzmaju se oko maminih nogu i zadirkuju jedan drugog, dok ih najstarija, 5-godišnja Chanel pokušava dozvati da se igraju kockama.
‘Još malo i imam rođendan – 6 godina!’, unosi nam se Chanel u lice i očarava zaraznim osmijehom. Mama je smiruje i nastavlja svoju priču: ‘Nakon tog jakog potresa, proveli smo sedam dana ispred kuće. Zajedno sa susjedima sklonili smo se u jednu kamp kućicu. Bilo nas je stvarno previše, pa su susjedi sa starijom djecom spavali u autu, a meni s malom djecom prepustili su kućicu. Kako to nije naša kamp kućica osjećala sam se nelagodno, pa sam nakon par dana odlučila vratiti se u kuću kojoj se urušio krov. Iako me bilo jako strah, nisam imala izbora. Te noći djeca su nekako zaspala no, u 4 ujutro probudilo nas je jako podrhtavanje. Tada sam rekla – dosta! Nazvala sam Asju i rekla joj da moramo odavde’.
Asja Zenko, psihologinja i voditeljica SOS Mobilnog tima SOS Dječjeg sela Hrvatska, zajedno sa stručnim timom djeluje na području Sisačko-moslavačke županije, te u sklopu programa ‘Jačanje obitelji’ pruža psiho-socijalnu pomoć obiteljima u potrebi. Mlada mama Sabrina i njezinih četvero mališana već su dulje vrijeme korisnici usluga SOS Mobilnog tima.
‘Asja je osoba na koju se možemo osloniti i nazvati je i u 4 ujutro, kad je potres. Već iduće jutro pojavila se u Selima i pronašla prijevoz koji je stigao po nas. Ušli smo u auto i krenuli prema Zagrebu. Putem smo svi zaspali. Konačno smo se mogli opustiti, znali smo da idemo na bolje mjesto.’
‘Uz pomoć ljudi dobrog srca Sabrini i njezinoj obitelji pronašli smo privremeni smještaj kod gospođe Kristine u Zagrebu. Gospođa je ponudila svoj kat kuće dati obitelji na korištenje, dok se njihova situacija ne riješi’, rekla je Asja Zenko napominjući kako se još uvijek čeka procjena statičara na kući u kojoj je do potresa Sabrina živjela s četvero djece i 57-godišnjim svekrom.
‘Kada sam čula da je 26-godišnja djevojka sa četvero djece završila na cesti nisam ni trenutka dvojila. Odmah sam ih primila u kuću. Naime, i ja sam majka četvero djece. Oni su sada odrasle osobe, ali znam kako je to, i suosjećam. Mi imamo veliku kuću, gornji kat je pripao kćeri koja je prije osam mjeseci rodila sina, a ostatak kuće je prazan’, priča nam gospođa Kristina koja je objeručke prihvatila Sabrinu i djecu.
‘Tu noć, kada su stigli bili su jako uplašeni no, ubrzo su se prilagodili. Opustili i naspavali. Pomogla sam Sabrini da zbrine djecu, okupa ih, obuče u pidžame i utopli u krevetu. Odmah je svima bilo bolje’.
Kako kaže Sabrina, da nije bilo gospođe Kristine ne zna kako bi dalje. Zahvalna joj je do neba, u njoj vidi sigurnost. ‘Prvih par dana, kada smo stigli u kuću, tlo pod nogama nam se još uvijek treslo. Skakali smo na svaki zvuk. Kada bi vlak prošao, skočili smo i krenuli van. Ipak, s vremenom smo se opustili, a to što je Kristina uz nas pruža veliku sigurnost’, kaže 26-godišnja samohrana majka, kojoj je sigurnost djece najvažnija.
‘Nakon potresa najvažnije mi je bilo da su djeca dobro. Kada sam vidjela da smo svi neozlijeđeni, odmah mi je bilo lakše. No, djeca su u velikom strahu, kao i ja. Svaku večer stisnu se svi četvero uz mene. Rajan (3) me najviše grli i govori mi da ne smijem zaspati, jer ako zaspim, ponovno će biti potres’.
Ipak, nemilosrdno podrhtavanje tla najviše je pogodilo četverogodišnjeg Bobana. On je u trenutku potresa iz mamine torbe izvukao dudu i od tada je ne ispušta iz usta. Iako je dudu ostavio prije dvije godine, sada je ponovno osjetio potrebu i uzeo je mlađoj sestri Tiffani (2).
‘Bobano stalno traži dudu i ne da je nikome. Pokušala sam razgovarati s njim, ali ne želi se odvojiti od dude, kaže da se boji’, povjerila nam se Sabrina kojoj je trenutno najveća želja pribaviti mobilnu ili kamp kućicu koju bi mogli staviti na svoje zemljište i vratiti se kući.
Kako kaže, strah je prevelik da bi se vratila u kuću, ali moli da im se osigura mobilna kućica s osnovnim uvjetima za život, kako bi se sa svojom obitelji mogla vratiti kući.
SOS Mobilni tim i dalje će nastaviti pružati psiho-socijalnu pomoć Sabrini i njezinoj obitelji, kao i drugim obiteljima korisnicima programa. Sabrina je korisnica novog projekta SOS Mobilni tim-sveobuhvatna podrška jednoroditeljskim obiteljima, a naš tim nastavlja s radom i u obiteljima koje su u programu ‘Brižan dom za svako dijete’. Ovi su projekti financirani od strane Ministarstva za demografiju, obitelj mlade i socijalnu politiku. Na potresom pogođenim područjima SOS stručni tim svakoga dana obilazi obitelji, donosi im sve potrebne potrepštine i naravno, prije svega pruža im podršku.
Većina obitelji nakon potresa doživjela je traumu koja utječe na mentalno zdravlje djece i odraslih. Tako stručnjakinje iz SOS Mobilnog tima trenutno pružaju prvu psihološku pomoć, podršku, te sve usluge koje im trenutno mogu pomoći u osjećaju sigurnosti i tome da nisu sami. Naš Mobilni tim uvijek prati potrebe korisnika i na taj način organizira svoj rad i pruža pomoć obiteljima u potrebi.


U sklopu zajedničke humanitarne akcije Obojimo svijet zajedno hrvatski učitelji udružili su snage s Profil Klettom i našim mališanima, koji odrastaju u SOS Dječjim selima, donirali računala, digitalnu opremu, namještaj, udžbenike i materijale za učenje stranih jezika u vrijednosti 120 tisuća kuna.
Cilj akcije je bio djeci osigurati da što bezbrižnije i kvalitetnije mogu učiti i razvijati se, unatoč izazovima odrastanja bez skrbi bioloških roditelja, a posebice u teškoj situaciji uzrokovanoj pandemijom koronavirusa i posljedicama razornog potresa koji je najteže pogodio upravo taj dio Hrvatske.
Osim što su učitelji sudjelovanjem u virtualnom bojanju čestitki na digitalnoj platformi IZZI osigurali opremanje 15 kutaka za učenje u SOS kućama, otključali su i digitalni obrazovni sadržaj putem kojeg svojim učenicima mogu približiti rad i važnost SOS Dječjeg sela Hrvatska, kao i na zanimljiv i interaktivan način podučavati o vrijednostima humanosti, volontiranja i solidarnosti.
“U svijetu strelovitih promjena i teških posljedica uzrokovanih koronavirusom i strašnim prošlotjednim potresom, znanje doista nikad nije bilo vrednije. Svjesni smo da nemaju sva djeca jednake prilike za kvalitetno obrazovanje i zato sam ponosan što smo udružili snage s našim učiteljima i opremili kvalitetnom digitalnom opremom, namještajem, udžbenicima i materijalima za učenje stranih jezika, čak 15 kutaka za učenje SOS Dječjeg sela Hrvatska. Našu ulogu u društvu vidimo znatno šire od izdavaštva i zato, kada god možemo, pomažemo da ni jedno dijete ne bude zapostavljeno” – kazao je predsjednik Uprave Profil Kletta, Dalibor Greganić.
“Odrastati u krugu obitelji, pružiti djeci sigurnost, osjećaj pripadnosti i sva prava koja im pripadaju, misija je naše Udruge koja uspješno 28 godina skrbi za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Pravo na obrazovanje jedno je od najvažnijih prava koja poštujemo u našim SOS obiteljima. Djeca u našoj skrbi redovno pohađaju nastavu, a u ovo izazovno doba pandemije, a sada i potresa, stekli smo nove partnere iz tvrtke Profil Klett, koji će obrazvanje učiniti jos lakšim i zabavnijim. Od srca hvala svim učiteljima koji su prepoznali ljepotu darivanja i pomogli da naša djeca uživaju u novim obrazovnim kutcima Profil Kletta. Vjerujemo da je ovo tek početak jedne lijepe i dugoročne suradnje” – istaknula je Višnja Tuškan-Krupić nacionalna direktorica SOS Dječjeg sela Hrvatska.
Razoran potres pogodio je Sisačko-moslavačku županiju. Kuće su devastirane, brojne obitelj bez krova nad glavom, potresene, ali jake i hrabre u nastojanju da saniraju svoj dom i ne napuste rodnu zemlju. Posjetili smo ih i upitali kako su.
Po samom nemilom događaju naše su djevojke iz SOS Mobilnog tima kontaktirale obitelji koji su već korisnici naših usluga. U vidu pružanja psiho-socijalne pomoći razgovarale su s roditeljima, djecom, djedama i bakama potresom pogođenih područja. Razgovorom su ih pokušale umiriti i pružiti im podršku.
Ubrzo su se uputile i na teren: u Glinu, Sela i Majske poljane. Dočekala ih je teška slika devastiranih domova, ali i stanovnici koji nisu klonuli duhom. U Majskim poljanama tako ih je dočekala baka Stana. S osmijehom na licu i toplom kavom koja se kuha u improviziranoj, blatnoj kuhinji dočekala je naše djevojke i ispričala im sve što se događalo. Tako baka Stana se osjeća bolje. Kada prepričava svoje strahove. Potres joj je odnio kuću, kao i gospodarski objekt u kojem uzgaja 25 svinja. Snaha i dvije unuke s kojima inače živi, otišle su k rodbini. Ona ne želi otići. Ne želi napustiti svoje svinje i kuću. Njezin jak duh i nevjerojatna energija povezala ju je s ljudima velikog srca. Tako joj skupina muškaraca iz Ogulina pomaže sagraditi novi, privremeni smještaj – drveni objekt za stanovanje.
Kao i baka Stana i peteročlana obitelj iz Gline zbrinuta je u drvenoj kućici. Kuća im je jako oštećena u potresu, pa su jedno vrijeme spavali u autu. Majka se brine za svoju djecu i radi njih vjeruje u bolje sutra.
Osim što je devastirana Glina je i dosta prazan grad. Većina ljudi je otišla nakon potresa, no još uvijek ima onih koji ne žele ili ne mogu sa svoje zemlje. Pomoći u hrani i odjeći ima više nego dovoljno. Ceste su prepune auta i kamiona koji dovoze građevinski materijal, donacije, te hranu za stoku. Dio cesta je oštećen, no intenzivno se radi na sanaciji najpogođenijih objekata. I to je ono što ljude zasad drži na okupu. Svi su složni u aktivnostima oko sanacija domova, te pružanju podrške jedno drugima. To je ono što čuva njihovo mentalno zdravlje.
Naš Mobilni tim u stalnom je kontaktu s obiteljima, te na oprezu u slučaju hitnih intervencija.


