Hrabrost, požrtvovnost i ljubav ovih djevojaka ne može se opisati riječima. Njih možete samo osjećati. One čine SOS Mobilni tim i u svom radu ostavljaju srce na terenu.

Tijekom 2020. Hrvatsku je zadesio niz potresa. Nakon Zagrebačkog potresa u ožujku, u prosincu je Sisačko-moslavačku županiju, gdje djeluje SOS Dječje selo Lekenik i Program Jačanja obitelji, zadesio razorni udar od 6,4. Pomoć na terenu pružile su i stručnjakinje iz SOS Mobilnog tima.

Program jačanja obitelji na području Sisačko-moslavačke županije djeluje od 2014. godine te putem različitih usluga programa Brižan dom za svako dijete -SOS Mobilni tim i Savjetovalište za djecu, mlade i obitelj, ali i drugih preventivnih projekata, pruža podršku djeci i obiteljima u riziku.
Gotovo cijelo vrijeme trajanja pandemije, stezanja i popuštanja mjera, Mobilni tim i Savjetovalište bili su dostupni našim korisnicima. Uza sve propisane mjere naše su stručnjakinje uspješno provodile savjetovanja s korisnicima.
Kada su pomislile da su izazovi 2020. godine na izmaku, razorna moć prirode još nam je jednom svima pomrsila planove. No, život je prepun izazova koje je uvijek lakše prevladati okružimo li se osobama od povjerenja i koje nam mogu pomoći. Upravo takve su naše stručnjakinje iz SOS Mobilnog tima: psihologinje Asja i Petra, socijalne radnice Tadeja, Martina i Jelena, socijalna pedagoginja Nikol i defektologinja Jadranka.
“Kada sam vidjela fotografije Petrinje nakon potresa, prva mi je pomisao bila jesu li djeca i obitelji s kojima radimo živi. Trebalo mi je nekoliko trenutaka da se saberem prije nego krenem zvati ljude. Srećom, svi su bili životno zbrinuti. Bili su u šoku, ali zahvalni što smo ih nazvali”, govori Tadeja o svojim reakcijama nakon potresa.
“Kada sam nazvala jednu djevojčicu i čula kako plače govoreći mi da im je kuća srušena, automatski sam i ja briznula u plač, iznenadivši se svojom reakcijom. No, s druge strane, takva reakcija je u redu jer potres zaista jest nešto strašno”, kaže Martina dok se Asja nadovezuje rekavši kako joj je najveća briga nakon potresa bila jesu li “njihove obitelji” dobro. Iščekivanje informacija i neizvjesnost bili su najizazovniji.
Ubrzo je SOS Mobilni tim izašao na teren. Iako su već imale informaciju u kakvu su stanju pojedine obitelji, ono što ih je dočekalo teško je opisati riječima.
“Kada si tamo, situacija te zaista šokira. Uhvati te velika tuga i bespomoćnost. Pitaš se što učiniti, koja je to pomoć koja je sada ljudima najpotrebnija, što im ponuditi? Sve se činilo jako konfuzno i kaotično”, prisjeća se Jadranka prvog izlaska na teren nakon potresa.
Obiteljima su najprije pružile podršku u osiguravanju egzistencijalnih potreba, a zatim su krenule pružati prvu psihološku pomoć. Kako kažu, trenutačno slijede potrebe obitelji i pokušavaju odgovoriti na njih.
“Teško je. Mnogo je ljudi koji imaju potrebe za podrškom. Svjesne smo s koliko se još svakodnevnih teškoća susreću naše obitelji, kao na primjer što se neke od njih nemaju mogućnost istuširati”, govori Asja, a Tadeja se nadovezuje: “Nama je i sada najteže ono s čim se uvijek susrećemo u poslu, a to je dugotrajnost u odgovoru i pomoći mjerodavnih tijela. Radi se o obiteljima koje i inače žive na margini, a sada su još u dodatno teškoj i gotovo bezizlaznoj situaciji.”
Ono što je ovoga trena najvažnije jest psihološki oporavak traumatiziranih stanovnika, a on je usko vezan uz to gdje se trenutačno nalaze. Mnoge obitelji još uvijek nemaju sigurne uvjete za život. Da stvar bude još teža, na tom području tlo se i nadalje nemilice trese, što izaziva retraumatizaciju. Stoga je i našemu SOS Mobilnom timu od iznimne važnosti da se obnove kuće, kako bi se obiteljima mogla pružati adekvatna psiho-socijalna pomoć.
“Nakon potresa neke su obitelji doslovno pobjegle iz županije i ne planiraju se više nikada vratiti. Kako se s njima nismo uspjeli oprostiti i zaokružiti naš rad, velika mi je želja da ih vidimo”, odgovara Asja na pitanje što bi je sada razveselilo.
Petra u jednom dahu progovara: “Veselimo se proljeću, procijepljenosti stanovništva i prestanku korone. Želimo da naši korisnici imaju riješeno stambeno pitanje i da imamo gdje raditi.”
To zvuči tako jednostavno, skromno i iskreno. Jer to zaista tako i jest. Unatoč nevjerojatno izazovnu vremenu, hrabrost, ustrajnost i ljubav tih djevojaka ne može se mjeriti brojkama. Njih možete samo osjećati. Jer kako Tadeja bez imalo lažne skromnosti kaže: “Ovo što mi radimo je svemir! Ja sam zaista zaljubljena u ovaj posao i nikada nisam imala toliki osjećaj svrhovitosti unatoč bespomoćnosti.”

Vesela snježna zima u Dječjim selima 

Ove nas je zime snježni pokrivač ugodno iznenadio već nekoliko puta. Nakon stresnog završetka 2020. godine, snježne radosti stigle su nam kao naručene.
Snijeg i dječja radost idu ruku pod ruku, kao savršen par. Tako smo s veseljem dočekali snježni siječanj. Bijele pahulje zamele su Lekenik i Ladimirevce, a mali stanovnici SOS Dječjih sela odmah su krenuli u igru.
Opremljeni sanjkama u tren su oka ispunili Sela dječjim smijehom. Kako postići najveću brzinu pri spuštanju niz brijeg, kako načiniti najveću grudu za snjegovića u Selu i kako odnijeti titulu najboljeg bacača gruda – sve su to svladali mališani. 

U našem Selu ljubav je stalni stanovnik
 
Volimo veljaču! Iako je vremenski prevrtljiva – pa nas malo opere kiša, pa malo zamete snijeg – veljača je mjesec ljubavi.
U našemu SOS Dječjem selu ljubav je stalni stanovnik, no taj poseban dan, 14. veljače, uvijek nas razveseli toplinom, iskrenošću i čistom pravom dječjom ljubavi. A kada su dječje glavice u pitanju, mašte ne nedostaje. 
„Kada bude Valentinovo, onda mi muški kao trebamo kazati nekoj  djevojčici da nam se sviđa, ali to je malo nezgodno, jer se možda  ti njoj ne sviđaš. Ali nema veze, neka kaže tko god što hoće.“ Petar, 5. razred