Moj najveći cilj u životu jest da odgojimo našu dječicu u moralne, čestite i poštene ljude. Obitelj, zajedništvo i njegovanje međusobnih odnosa za mene je svetinja’, započinje svoju priču Marija Livaja 29-godišnja majka četvero predivnih dječaka.

Kada je imala 10 godina Marija i njezin dvije godine mlađi brat Ivan izdvojeni su iz biološke obitelji, te su smješteni u SOS Dječje selo Ladimirevci. Kako kaže Marija, jasno se sjeća tog prosinca kada su stigli u Dječje selo. Bili su mali, zbunjeni i prestrašeni te, ‘im je jako nedostajala kuća i njihovi roditelji kakvi god da su bili’. Srećom, imali su jedno drugog i to im je puno pomoglo. U samoj prilagodbi od iznimne važnosti bila je i njihova SOS mama Branka koja im je pružila toplinu doma i obiteljsko okruženje kakvo svako dijete zaslužuje. Iako u Marijinoj biološkoj obitelji nisu bili poticajni i dobri uvjeti za odrastanje, a roditelji se nisu znali niti mogli nositi s teretima svojih teškoća pamti kako su ipak držali do nekih obiteljskih vrijednosti. “Oduvijek sam maštala da imam svoju obitelj u kojoj će vladati sklad i ljubav. To mi se i ostvarilo”, kaže sa smješkom.

Pamti kako je redovno s roditeljima išla u crkvu, a po dolasku u SOS DS Ladimirevci to je nastavila. Vjera joj je tada kao i danas važan i nezaobilazni dio njenog života.
‘U Ladimirevcima je bilo nas desetak koji smo redovno odlazili na mise. U tom smo duhu obilježavali sve blagdane, pa tako i Uskrs. Ukrašavali smo SOS kuću, oslikavali jaja u kreativne pisanice, a SOS mama naučila me praviti kolač s vanilijom i višnjama’.
Danas taj kolač Marija često pravi svojim sinovima: Lovri (7), Toniju (8), Maru (3) i Oliveru 8 mjeseci, koji su joj centar svijeta. Uz voljenog supruga Damira, s kojim je u braku sedam godina, Marija uspješno svladava izazove roditeljstva.

‘Ne znam ni sama kako uspijevam sve uskladiti. Ipak, moram priznati da mi je lakše sada kad ih je više, nego kad su bili samo Lovre i Toni. Zajedno se zabavljaju, uče jedni druge, a ja ih samo usmjeravam. Naravno da je zahtjevno i teško, ali sama sam si to htjela. Najvažnije od svega je da voliš svoju djecu. Osim toga, ja sam ‘kućni tip’, ja volim biti kod kuće, čistiti, pospremati i brinuti za dečke. Također, Damir je odličan tata i kad god je kod kuće bavi se s dečkima. Njihove najdraže igre su slaganje tračnica, vježbanje, igranje nogometa, a vikendima od odlaska na plac ili u trgovinu naprave izlet’.

Pored sinova i supruga, Marija ima neraskidivu vezu s mlađim bratom , koji studira u Osijeku, te sa starijom sestrom Danijelom, koja živi u Zadru sa svojim sinom. Tako Marijini sinovi imaju najboljeg strica i najbolju tetu na svijetu. Obožavaju provoditi vrijeme s njima igrajući se, čitajući knjige i boraveći na moru. Osim toga, imaju sreću uživati društvo velikog polubrata Lukasa, koji je sin iz Damirovog prvog braka. ‘Kad dođe Lukas on je broj jedan. Dečki ga jako vole, zajedno se igraju, a on im se posveti’.

Kod Marije je kuća uvijek puna, pa tako i za blagdan Uskrsa.
‘Uskrs provodimo u kući. Idemo svi na blagoslov hrane, te na večernju misu. Ponekad Damir ode na zornicu, pa donese blagoslovljenu hranu na doručak. Ostatak dana provedemo gledajući Uskršnje filmove ili čitajući knjige na istu temu’, kaže Marija te dodaje kako je najveselije kada se bojaju jaja, a zatim njima održava tradicionalno obiteljsko natjecanje u „tuckanju“.

Da Marija ima veliko srce i da je naučila praštati govori i činjenica da je unatoč svemu, održala kontakt s mamom.
‘Prošli Uskrs baka je bila kod nas. Pozvali smo je da malo provede vrijeme s unucima. Ona trenutno živi u jednoj udomiteljskoj obitelji i ide na terapiju. Unatoč svemu, ona je draga osoba, ima čiste emocije i dečki je vole kao baku, no nažalost jako je rijetko viđaju. Ja još uvijek nemam čiste emocije prema mami. Na momente mi je bude žao i pitam se da li je moguće da si je tako upropastila život. U drugom momentu me jako naljuti, a u trećem mi je svejedno’.

Neizmjerna snaga i  ljubav prema obitelji ovu mladu djevojku gura naprijed. Tako se želi ostvariti i kao odgajateljica za koju se školuje. ‘Imam još jedan semestar i diplomski rad do titule magistra predškolskog odgoja i obrazovanja’, kaže Marija te uz hrabar osmijeh dodaje kako je u životu sve moguće. ‘Svojom pričom želim ohrabriti svu djecu koja odrastaju u alternativnoj skrbi. Jako mi je poznat taj osjećaj manjka samopouzdanja, jer ne odrastaš uz vlastite roditelje. No, ako si dovoljno jak, onda si i sposoban izdići se iznad problema i napraviti svoj život lijepim’.

U SOS Dječjem selu Hrvatska ima još puno djece i mladih osoba koja dijele sličnu priču Marijinoj. Na njihovom putu ka odrastanju i vi im možete pomoći. Donirajte putem linka: Jednokratne donacije – SOS Dječje selo Hrvatska (sos-dsh.hr) i sudjelujte u stvaranju brižnog doma za svako dijete.

Ovaj Uskrs za Janu, Matiju i Leona je poseban. I baš tako će ga obilježiti, u krugu SOS obitelji, uz voljenu SOS mamu Danicu. 

Bio je sunčani Uskrsni ponedjeljak kada su Jana, Matija i Leon stigli u SOS Dječje selo. Mali, zbunjeni i pomalo prestrašeni od nove sredine u koju dolaze, imali su samo jedno drugog. Najstarija, tada sedmogodišnja Jana, bila je kao štit mlađoj braći, petogodišnjem Matiji i trogodišnjem Leonu. U izazovnoj situaciji izdvajanja iz biološke obitelji ovi su mališani imali jedno drugog. 

Njihova neraskidiva bratsko-sestrinska veza uvijek ih je činila jačim i zajedno su mogli svladati sve prepreke. Upravo tako je i danas. Šest godina kasnije ova trojka i dalje je nerazdvojna. Na život u SOS Dječjem selu brzo su se priviknuli, te stekli mnoštvo novih prijatelja. Osoba u kojoj su pronašli podršku, oslonac i ljubav bila je SOS mama Danica. Naučila ih je kako njegovati obiteljske vrijednosti i obilježiti važne datume u godini. Jedan od njih upravo je bio i Uskrs. Veliki kršćanski blagdan kojeg vole baš svi, i veliki i mali. Tako ih je naučila sve o tradiciji Cvjetnice, blagoslivljanja hrane, ukrašavanja pisanica, pa i traženja sakrivenih jaja na Uskršnje jutro. 

Danas se, iako su već veliki školarci, Jana (13), Matija (11) i Leon (9) neizmjerno vesele Uskrsu i to posebno ove godine kada se opraštaju od SOS mame Danice koja odlazi u mirovinu. Iako će rastanak za njih biti tužan, oni znaju da će SOS mama uvijek za njih biti tu, te ih pratiti na njihovom putu ka odrastanju. Jana, Matija i Leon u SOS kući nastavit će živjeti uz SOS tetu Miru, koja je već punih tri godine dio njihove SOS obitelji. Zajedno će nastaviti graditi neraskidive obiteljske veze. 

Uz vašu pomoć  možemo nastaviti stvarati obitelj za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi. Dajte svoj doprinos putem priložene uplatnice i zajedno pružimo brižan dom za svako dijete. 

Prije pet godina, 16. ožujka 2016. godine, u SOS Dječjem selu Ladimirevci s radom je započeo Program jačanja obitelji ‘Brižan dom za svako dijete’ s ciljem prevencije izdvajanje djece iz obitelji, pružanja podrške roditeljima u odgoju djece, stvaranja snažnih i sretnih obitelji te jačanje stručnih kapaciteta u lokalnoj zajednici.

Djelovanje ovog programa provodi se na području Osječko-baranjske županije, točnije u 42 mjesta (od Valpova preko Našica do Donjeg Miholjca sa svim pripadajućim prigradskim naseljima, općinama i selima). Stručan SOS Mobilni tim SOS Dječjeg sela Hrvatska u pet godina na tom je području prešao više od 100.000 kilometara pružajući usluge savjetovanja i pomaganja obiteljima u potrebi.

Pored pružanja usluga savjetovanja i pomaganja korisnicima programa u njihovom domu i u Savjetovalištu za djecu mlade i obitelj, koje je otvoreno na šest lokacija, kako bi se osigurala dostupnost usluge, provodio se i grupni i individualni rad s djecom, mladima i odraslima koji o njima brinu. Tako stručnjakinje pružaju usluge pomoći u učenju, psihološku i socijalnu podršku, podršku roditeljima te uvijek i svugdje rade na zagovaranju dječjih prava.
Obitelji u potrebi koje trebaju pomoć uvijek nekako pronalaze put do naših stručnjakinja u timu. Tako se u ‘Program jačanja obitelji’ mogu prijaviti samoinicijativno, na preporuku škole ili vrtića, ili mogu biti upućene od strane Centara za socijalnu skrb Valpovo, Našice ili Donji Miholjac.

Program i sve aktivnosti većinski se financiraju od Udruge SOS Dječje selo Hrvatska, uz sufinanciranje Osječko-baranjske županije koja je prepoznala njegovu korisnost i značaj za podizanje kvalitete života djece i obitelji u lokalnoj zajednici.
Od početka djelovanja pa sve do danas u rad SOS mobilnog tima bila je uključena 51 obitelj, odnosno više od 170 korisnika. U grupni rad bilo je uključeno 1100 djece, a ‘Školu za roditelje’ završila su 233 roditelja. I dalje naše stručnjakinje redovno provode evaluacije rada s korisnicima i s partnerima, a povratne informacije su pozitivne, upućujući na zadovoljstvo pruženim uslugama te pozitivne promjene koje korisnici primjećuju kod sebe i u svojim obiteljima.

Prenosimo vam riječi jednog oca: ‘Evo nas, zapravo snažniji no što smo ikada bili. Ja sam svoje probleme riješio i rješavam najbolje kako znam i umijem. Ima još puno stvari na kojima trebamo raditi, nisu sve ni u našim rukama, no držimo se zajedno i napredujemo. Puno sam toga naučio tijekom rada sa psihologinjom, neke stvari više ili manje primjenjivao, a ponekad mi je bilo dovoljno samo s nekim podijeliti svoje brige. Mislim da smo zasta dobili podršku kakva nam je trebala.’

Gotovo cijelo vrijeme trajanja pandemije, stezanja i popuštanja mjera, Mobilni tim i Savjetovalište bili su dostupni našim korisnicima. Uza sve propisane mjere, naše su stručnjakinje uspješno provodile savjetovanja s korisnicima i pružale im potporu.
‘Mnoge naše obitelji su lošeg socioekonomskog statusa i niske razine obrazovanja, opterećene sukobima i nedostatnim roditeljskim vještinama zbog čega je nekoj od naše djece bio poseban izazov uspješno pohađati nastavu na daljinu. Međutim, ponosne smo na sve naše učenike koji, usprkos teškoćama, izvršavaju svoje školske obaveze i ostvaruju svoje potencijale’, rekla je Tihana Stapić, koordinatorica i psihologinja na projektu.

Većinu radnog dana stručnjakinje u SOS mobilnom timu provode u automobilu i u izravnom radu s korisnicima. Ponekad je potrebno sat vremena putovati do korisnika kako bi mu se pružila podrška koja mu je potrebna. Vrijeme koje ne provode u obitelji i na cesti posvećuju pripremi materijala za rad i educiranju, kako sebe, tako i drugih stručnjaka.

‘Od velike nam je važnosti kvaliteta usluge pa smo tako, primjerice, u pet godina rada Programa, sudjelovale na čak 42 edukacije. Bez obzira na to što smo malen tim, djelujemo u sastavu socijalna pedagoginja Matea Rukavina i psihologinja i koordinatorica Tihana Stapić, broj osnaženih obitelji, broj uključene djece u grupni rad, broj osmišljenih i provedenih programa, govori o predanosti našem poslu i ljubavi koju u njega ulažemo. Svi postavljani ciljevi su iz godine u godinu ostvareni, čak i premašeni.

Osim toga tu je velika podrška naših suradnika i na tome im od srca hvala’, s ponosnom govori Tihana, te zaključuje:
‘Mi vjerujemo da je djelovanje svakog od nas važno. I znamo da pomaganje jednom djetetu ili jednom roditelju, neće promijeniti cijeli svijet, ali može promijeniti svijet toj jednoj osobi, tom jednom djetetu. To je misao koja nas prati kada je teško i nagrađuje svaki puta kada vidimo dječji osmjeh’.

Suradnja s našim partnerima, tvrtkom CEWE uspješno se nastavlja i u 2021. godini. Ovoga puta male fotografe iz SOS Dječjeg sela Ladimirevci razveselili su uređajem za trenutni ispis fotografija.

Fotografska radionica u našim je selima jedna od dražih aktivnosti. Tako neka djeca pokazuju veći interes i sklonost fotografiji, a u tome ih vode pravi stručnjaci. Zahvaljujući dugogodišnjim partnerstvom s tvrtkom CEWE naši mališani imaju priliku učiti od najboljih.

Nakon održane radionice za polaznike foto sekcije iz SOS Dječjeg sela Lekenik, istu će priliku dobiti i zaljubljenici u fotografiju iz Dječjeg sela u Ladimirevcima. A dok je radionica u fazi planiranja, CEWE je u Ladimirevce dostavio uređaj za trenutni ispis fotografija. Sada maleni fotografi imaju priliku svoje foto uratke izraditi i sačuvati kao uspomenu.

S obzirom na entuzijazam koji vlada među malim fotografima, vjerujemo da će ubrzo biti materijala i za jednu foto izložbu.

Prepoznatljive narančaste pregače, ID iskaznice oko vrata, zaštitna oprema i toplina oko srca – to su naši SOS predstavnici! Zastanite na trenutak kraj njih i poslušajte na koji način možete pomoći djeci i mladima bez odgovarajuće roditeljske skrbi.

Ovoga tjedna naše predstavnike iz Zagreba možete susresti u robnoj kući Ikea i Kauflandu na Branimirovoj od ponedjeljka 15. do srijede 17.03, te u Konzumu na Radničkoj od 18. do 19.03.
U periodu od 15. do 20.03. moći ćete ih susresti u Samoboru, Sv. Ivanu Zelini, Ivanić Gradu, Velikoj Gorici, Bjelovaru te Karlovcu.

Naši predstavnici iz Osijeka biti će na terenu od 15. do 19.03. te će kucati na vrata domova na slijedećim lokacijama: Vinkovci, Vukovar, Rokovci, Andrijaševci, Bršadin, Darda, Mece, Sarvaš, Bijelo Brdo, Tomašanci, Gorjani, Josipovac Punitovački, Punitovci, Đakovo, Đakovački Selci, Đakovačka Satnica, Beli Manastir, Gorjani, Kuševac, Tenja, Osijek: Centar, Jug, Sjenjak.

Od naših SOS predstavnika možete očekivati i telefonski poziv u kojem će vam tijekom ugodnog razgovora ispričati sve što vas zanima o životu i odrastanju djece u SOS Dječjim selima, te vam ponuditi da im pomažete redovitim mjesečnim donacijama. Vaše redovite mjesečne donacije čine razliku i zato djeca i mladi u SOS dječjim selima mogu odrastati kao i svako drugo dijete u toplini doma uz bezuvjetnu ljubav SOS mama.

Postanite i Vi član Kluba prijatelja i podržite sretno odrastanje djece i mladih koji su svoj trajni dom našli u SOS dječjim selima i SOS zajednicama mladih u Republici Hrvatskoj.