Iako je ljeto u punom zamahu, naši SOS predstavnici i dalje neumorno rade kako bi djeci u SOS Dječjim selima osigurali sretno i bezbrižno odrastanje. U već prepoznatljivom izdanju, koje čini narančasta pregača, ID iskaznica te osmijeh na licu, možete ih susresti na nekoliko lokacija diljem lijepe naše.
SOS predstavnike ovoga tjedna možete susresti na sljedećim lokacijama:
TIM ZAGREB:
IKEA 26.07. – 28.07.
Kaufland Julija Knifera 1 26.07. – 28.07.
ZOO 29.07. – 31.07.
Zaprešić, Oroslavlje i Karlovac 29.07. – 31.07.
TIM OSIJEK
Vinkovci, Vukovar, Kneževo, Branjina, Uglješ, Josipovac, Višnjevac, Topoline, Normanci, Koška, Niza, Breznica Našička, Jelisavac, Kneževi Vinogradi, Podgorač, Stipanovci, Vukojevci, Čokadinci, Kneževo, Branjina, Duboševica, Uglješ, Novi Čeminac, Jagodnjak, Ivankovo, Vođinci, Novi Mikanovci, Vrbica. Osijek: Centar, Jug, Sjenjak 26.07. – 30. 07.
Mi vas pozivamo da i vi postanite dio Kluba prijatelja i pridonesete bezbrižnom djetinjstvu djeci koja su svoj trajni dom pronašla u SOS dječjim selima i SOS zajednicama mladih u Republici Hrvatskoj.
Na svom putu ka osamostaljenju našim mladima od iznimne je važnosti pomoć pri zapošljavanju. Izvrsne savjete od iskusnih ljudi dobili su upravo upoznavanjem mentora iz tvrtke Janssen.
Djeca koja svoje rano djetinjstvo provode u SOS Dječjim selima u Lekeniku i Ladimirevcima nakon osnovne škole sele u SOS Zajednice mladih, gdje pohađaju srednju školu, te se pripremaju za samostalan život.
Na tom putu pomaže im stručan tim SOS Dječjeg sela u suradnji s partnerima. Tako smo sklopili suradnju s tvrtkom Janssen koja za cilj ima povezati mlade sa zaposlenicima tvrtke Janssen, koji se su odlučili na mentorstvo usmjereno na podršku u području zapošljavanja.
Početkom lipnja održali smo prvi sastanak mentora iz Janssena s prvom grupom naših mladih iz SOS Zajednica mladih Velika Gorica i Zagreb. Tijekom dvosatne radionice troje mentora upoznalo je četvero naših mladih, koji su se kvalitetno povezali.
Razdoblje kada mlada osoba krene s promišljanjem svog budućeg posla ili krene u potragu za zaposlenjem može biti iznimno stresno i zahtjevno. Kako bi mladi bili što sigurniji i osnaženiji za ovo razdoblje i izazove s kojima se tada mogu suočiti, redovna priprema je prepoznata kao jedan od ključnih koraka. Svakodnevno, individualizirano, holistički, kroz različite aktivnosti, individualno i grupno, mladi se pripremaju za izlazak na tržište rada, a u nastojanju da im se što više približiti stvarno iskustvo, podršku nam pružaju i zaposlenici tvrtke Janssen.
Zainteresirani i motivirani mentori prenijeli su svoja iskustva i znanja i pomogli mladima približiti svijet stvarnog rada, važnih vrijednosti za uspješan pronalazak posla, njegovo zadržavanje i održavanje kvalitetnih odnosa u poslovnom okruženju. Zajedničkim snagama promišljali su o osobinama mlade osobe i koliko su one važne, kako raditi na njima ili ih mijenjati ako je potrebno, odnosno kako ih koristiti za uspješnost u poslu, te koji su to sve poslovi koje mlada osoba može raditi jednog dana.
Mladi su ovakav oblik rada procijenili izrazito zanimljivim i korisnim te su izrazili želju za daljnjim susretima s mentorima, dok su mentori istaknuli koliko su, u samo jednoj radionici, naučili o mladima i novim generacijama zaposlenika koje dolaze. Sretni smo što ova suradnja ima obostranu važnost i veselimo se njenom nastavku.
Radionicu s veseljem nastavljamo na jesen no, ovoga puta idemo u goste mladima iz SOS Zajednice mladih u Osijeku.
Biti Prijatelj djeci u SOS Dječjim selima važna je uloga jer Prijatelj je netko tko ti daje potpunu slobodu da budeš ono što jesi. Mi vas pozivamo da ovoga tjedna odvojite nekoliko minuta za naše SOS predstavnike i postanete dio našeg Kluba prijatelja.
Uvijek nasmiješeni, naši SOS predstavnici ispričati će vam sve što vas zanima o životu i odrastanju djece u SOS Dječjim selima, te vam ponuditi da im pomažete redovitim mjesečnim donacijama. Lako ćete ih prepoznati na ulici ili nekom od trgovačkih centara jer su obučeni u prepoznatljive narančaste pregače, nose svoje ID iskaznice te zaštitne maske i rukavice. Također, od SOS predstavnika možete primiti i poziv. Naši djelatnici u pozivnom centru mogu vas nazvati i tijekom ugodnog razgovora dati vam sliku sretnog odrastanja u SOS Dječjim selima.
SOS predstavnike ovoga tjedna možete susresti na sljedećim lokacijama:
TIM ZAGREB:
IKEA 19.07. – 21.07.
Kaufland Vile Velebita 19.07. – 21.07.
ZOO 22.07. – 24.07.
Konzum Radnička 22.07. – 23.07.
Zelina, Karlovac, Ivanić Grad 22.07. – 24.07.
TIM OSIJEK
Županja i okolica 19.07. – 21.07.
Vinkovci, Vukovar, Kneževo, Branjina, Uglješ, Josipovac, Višnjevac, Topoline, Normanci, Koška, Niza, Breznica Našička, Jelisavac, Kneževi Vinogradi, Podgorač, Stipanovci, Vukojevci, Čokadinci, Kneževo, Branjina, Duboševica, Uglješ, Novi Čeminac, Jagodnjak, Ivankovo, Vođinci, Novi Mikanovci, Vrbica. Osijek: Centar, Jug, Sjenjak 19.07. – 23.07.
Otvorite svoja srca za nove prijatelje i podržite sretno odrastanje djece i mladih koji su svoj trajni dom našli u SOS dječjim selima i SOS zajednicama mladih u Republici Hrvatskoj.
U prvom razredu srednje škole Tena je, zbog nedovoljne podrške, nakupila puno jedinica i neopravdanih sati. Sama je shvatila da će, ako ovako nastavi, pasti razred i ubrzo prekinuti školovanje. Ipak, njezina želja za učenjem i uspjehom u životu bila je jača od situacije u kojoj se našla, pa je odlučila sama zatražiti da je izmjeste iz biološke obitelji kako bi mogla napredovati i nastaviti sa školovanjem.
Tada je imala 17 godina i potpuno jasan cilj u životu – završiti školu i postati samostalna osoba. Odlučila je iskoristiti sve što joj odrastanje u alternativnoj skrbi pruža, pa se uključila u mnoge aktivnosti i puno putovala. Na njenom putu ka osamostaljenju pomogli su joj stručnjaci i to najviše odgajatelji koji su joj pružili sigurnost kroz podršku, dnevnu rutinu, jasna pravila, prepoznavanje njenih talenata i poticaj da ih nadalje razvija.
Srednju školu za medicinske sestre pohađala je i završila u Vinkovcima. Tu je stekla brojne prijatelje koji su bili nemalo iznenađeni kada im je početkom drugog razreda rekla da će od sada živjeti u Dječjem domu. Pitali su je: ‘Pa što ćeš ti u domu?’ – jer djeca u Domu su stigmatizirana kao odbačena, jadna, kao socijalni problem, a nisu svi takvi. Kaže kako je bilo stvarno divnih roditelja, koji jednostavno nisu imali financijskih kapaciteta brinuti se za svoju djecu, što ne znači da ih ne vole.
Tena Danas radi kao glavna medicinska sestra u Domu za starije osobe. U tom poslu se pronašla, voli to raditi i sretna je jer je našla granu zdravstva koja joj se sviđa. Važno joj je što se može brinuti i pomoći nekome onako kako su odgajatelji pomogli njoj kad joj je bilo potrebno.
Tena je mlada uspješna osoba koja bez zadrške javno govori o svom odrastanju u alternativnoj skrbi. Dapače, smatra da je njezino dijeljenje iskustva korisno stručnjacima koji rade s djecom i mladima. Tako se uključila u projekt SOS Dječjeg sela Hrvatska ‘Skrb temeljena na znanjima o traumi’. Ovaj projekt bavi se temom rada s djecom koja su proživjela traumu, a namijenjena je stručnjacima koji rade s djecom u alternativnoj skrbi.
Tena se na ovom projektu našla u ulozi ko-voditelja, stručnjaka po iskustvu.
‘Smatram da su ovakvi projekti veoma važni jer osvješćuju javnost o tome koliko je posao stručnjaka vrijedan, težak i odgovoran. Nove generacije mladih su u rukama tih ljudi.
Svaka priča je veoma kompleksna, jer je svako dijete, koje se nađe u alternativnoj skrbi, proživjelo niz traumatičnih iskustava. Treba se raditi na tome da se djeci olakša. Trauma neće preko noći nestati iz svijesti djeteta, potreban je kontinuiran rad i edukacija te napor svakoga od nas da im se pomogne. Svaka karika u sustavu je bitna, od tete kuharice do psihologa, svatko treba biti osviješten. Također, važno je i da se makne stigma s djece koja su u sustavu. U toj priči glavnu ulogu imaju mediji koji bi trebali prenositi pozitivne priče iz sustava. Jako je važno i da se stručnjacima osiguraju bolji uvjeti rada, jer će onda i oni biti više motivirani. Zbog loših uvjeta rada stvara se začarani krug u kojem opet na kraju najviše nastradaju djeca’, kaže Tena koja se s veseljem odazvala pozivu za sudjelovanje na projektu.
Kaže kako jako je važno da se čuje glas mladih i njihovo iskustvo, te da mladi znaju da se netko za njih zalaže. Tako Tena sudjeluje u cijelom procesu treninga i iznosi svoje mišljenje i iskustvo. S druge strane, zanimljivo joj je vidjeti neke stvari iz ugla stručnjaka jer, priznaje, kako ih je nekada, tijekom njenog boravka u Domu, znala osuditi da možda nešto ne žele učiniti, a sada vidi kako zbilja nisu mogli iz raznih razloga i kako nije sve crno-bijelo.
Drago joj je što su mladi ljudi u njihovim rukama jer vidi koliku gorljivu želju imaju za napredovanjem koliki žar nose u sebi da pomognu djeci i mladima. Smatra da treba još ovakvih projekata i da tu još ima puno posla i što se tiče zagovaranja prava i osobito uvođenje usluge osobnog mentora za sve. Smatra da su to stvarne potrebe mladih.
U projektu „Skrb temeljena na znanjima o traumi“ Trenutno sudjeluje troje mladih, tri različite priče, iz različitih ustanova s različitim iskustvima. To je jako bitno jer tako stručnjaci mogu dobiti širi spektar iskustava i uvida . I upravo to autentično iskustvo mladih je nešto što stručnjaci tijekom edukacija stalno ističu kao najveću vrijednost projekta i izniman doprinos njihovom osobnom učenju, rastu i razvoju.
‘Edukacija u cijelosti je za moj osobni rast i razvoj, i kao odgojitelja i kao čovjeka, jedno izuzetno konstruktivno iskustvo. Odlično koncipirana, obogatila me brojnim stručnim i poticajnim komentarima voditelja, korisnim i primjenjivim primjerima drugih sudionika, a najdojmljivije je bilo sudjelovanje bivših korisnika Ivana i Tene. Iz brojnih znanja, izdvojila bih važnost prisutnosti i važnost nastojanja da Dom kao ustanovu djeci učinimo istinskim domom’, bio je samo jedan od komentara stručnjaka koji su sudjelovali na projektu.
Tenina posebnost kao ko-trenerice je direktnost i konkretnost u komunikaciji, što se pokazalo da stručnjacima baš treba, i oni to prepoznaju kao potrebno i jako to cijene.
U tom tonu Tena je na kraju i zaključila: ‘Stručnjacima bih željela poručiti da ustraju i ne daju da ih sustav koči. Neka ih ne obeshrabruju kolege, ako imaju neke nove načine rada s djecom. Neka probaju i maknu se iz ustaljenih okvira, a ideje pokušaju implementirati u kolektiv. Potrebno je inovativnije raditi s djecom i pratiti znanstvena dostignuća. Voljela bih da se što više stručnjaka uključi u ovakve projekte, neka ih ne koče godine, smatram da je potrebno da se svi educiraju kroz cijeli život’.
I dok se neki tek pripremaju za ljetovanje, naši mališani iz SOS Dječjeg sela Ladimirevci već prepričavaju friške uspomene iz Vodica. Ove godine kraj lipnja i početak srpnja za njih je protekao u morskim radostima.
Zahvaljujući hvalevrijednoj donaciji naših prijatelja iz Zaklade UniCredit djeca iz četiri SOS kuće: Lubenica, Marelica, Malina i Breskva proveli su po tjedan dana u Vodicama. Iako nas je početak ljeta iznenadio visokim temperaturama, naše je veselo društvo iz Ladimirevaca spas od vrućina pronašlo na lijepoj Jadranskoj obali.
Mališani su bili raspoređeni u tri grupe i svaka je u svom terminu putovala na more. Tako su se na put prema Vodicama prve uputile pet djevojčica iz SOS kuće Lubenica pratnji SOS mame i SOS tete.
Visoke temperature lakše su se podnosile u moru, a na plaži su se sklapala i nova prijateljstva. Dobra pozicija u hladu omogućila je da se cijelo poslijepodne uživa u plivanju, ronjenju i druženju. Posebno je uživala Anđelina koja ide u drugi razred i ove godine je naučila plivati. Njena SOS sestra Veronika upisala je srednju školu za pedikera, pa je na moru malo vježbala i manikuru. A kada se ogladnjelo razgovor je išao ovako: ‘SOS mama Dunjica na plaži radi salatu od rajčice i na kraju dodaje sol. Djevojčica Barbara (5 godina) ulazi u more i kaže: Ova voda je jako slana. Dunjica, jesi ju ti solila? Druga djevojčica Marija (6 godina) uskače i odgovara: Ma ne Barbara, to ti je teta Kata posolila’.
Uz rajčicu i druge slane delicije, nije nedostajalo niti onih slatkih. Iako vole i rado jedu voće, naše male ‘Lubenice’ ljeti najviše vole sladoled. Uživanje na moru za naših pet klinceza brzo je došlo svome kraju i bilo je vrijeme za povratak u Selo.
Novu smjenu ljetnih doživljaja spremno su preuzeli 11-ero mališana iz SOS kuća Malina i Marelica. Zahvaljujući sunčanim danima i toplom moru, plaža im je postala dnevni boravak, a more igralište. Lijepe trenutke zabilježili su fotografijama koje su slali svojim prijateljima u SOS Dječje selo Ladimirevci, gdje su djeca iz SOS kuće Breskva već bila spremna za svoju ljetnu avanturu. I oni su jednako uživali u svom sedmodnevnom ljetovanju, a SOS mama i SOS teta bilježile su sve njihove osmijehe i uspjehe.
Niz lijepih uspomena iz Vodica nastavit će nam donositi ostatak mališana iz Ladimirevaca, jer će baš svaka do 16 SOS kuća, dobiti priliku ljetovati. Za nas ovo ljeto, kao da nema kraja.
Naš Josip odrastao je u SOS Dječjem selu Lekenik i već od malih nogu pokazao je veliki interes za nogometom. Sa šest godina počeo je trenirati u NK Lekeniku, a već sa 16 zaigrao je svoju prvu utakmicu sa seniorima. Veoma smo ponosni na Josipa, a za nas je ispričao sve o svom nogometnom putu i gdje se vidi u budućnosti.
Kada se rodila tvoja ljubav prema nogometu?
Ta ljubav krenula je od malih nogu. Sjećam se da sam s djedom gledao utakmice i bio fasciniran nogometom. Već s tri godine dobio sam prvu loptu i kako sam rastao krenuo sam na igrališta i nogomet me sve više počeo zanimati.
Jesi li već kao mali napucavao loptu po SOS DS Lekenik?
Nogomet sam počeo trenirati pri samom dolasku u SOS DS Lekenik, sa šest godina. Stalno sam napucavao loptu, a u vrtiću sam čuo da su neki prijatelji krenuli na nogomet. Vrlo brzo u Selu su primijetili da me nogomet zanima pa su me upisali u NK Lekenik i u tom klubu treniram već 10 godina. Sjećam se da sam tada dobio i svoje prve crno bijele kopačke, a zbog nogometa sam ubrzo naučio sam vezati tenisice.
Kako je tekao tvoj nogometni put?
Na početku sam krenuo s osnovama, ali sam vrlo brzo napredovao pa sam tako već i prije kraja četvrtog razreda počeo igrati u pionirima sa starijima i na prvoj utakmici sam zabio gol. To se nastavilo tijekom cijelog mog odrastanja pa sam stalno igrao za starije ekipe i nikad mi nije bilo teško igrati dvije utakmice u danu ili ići na dva treninga dnevno.
Što za tebe znači igrati za seniore u NK Lekenik?
To je za mene bio neopisiv osjećaj. Kad trenirate nogomet u klubu od malih nogu, onda vas pozivu da skupljate lopte kad seniori igraju na domaćem terenu. Kad sam dobio poziv za seniore, to je bio poseban osjećaj, adrenalin, sreća, jer imam samo 16 godina i do prije par godina sam bio na njihovim utakmicama iza gola, a sada igram za prvi tim.
Kako te ostatak ekipe prihvatio, budući da si najmlađi imaš 16 godina?
Ekipa me jako dobro prihvatila zato što se odnosim prema njima s poštovanjem i trudim se biti pristojan na terenu i izvan njega.
Uspijevaš li uskladiti školske i sportske obveze?
Sve se to da uskladiti. Kada popodne dođem iz škole, pojedem i odmorim se, onda učim, pa obavim svoja zaduženja u kući. Nakon toga idem autobusom na trening i vraćam se u pola 12 navečer.
Koje su tvoje želje, želiš li se profesionalno baviti nogometom, gdje bi volio igrati?
Iskreno, velika mi je želja igrati za repku, a ako ne za repku, onda bar za Dinamo.
Imaš li uzora među nogometašima?
Pošto ja igram veznoga, najdraži igrači su mi Kross, Modrić, Kante, De Bruyne. Nekad kad mi je dosadno pogledam kako se oni snalaze u igri pa to probam primijeniti na terenu i to bude baš kul.
Za koji klub navijaš?
Ne bi za sebe rekao da sam onaj klasični navijač, ali pratim nekoliko klubova: Manchester City, Chelsea, Liverpool i Real Madrid.
Koji su planovi za ljeto?
Igrati nogomet s društvom iz Zagreba, ići na more, ići kod tate, na bazene, a nadam se da ću otići i kod tete Marice u Lekenik. Ona je bila moja SOS mama, sada je u mirovini, a u Lekeniku imam dosta prijatelja pa bi volio s njima ići u ribolov. I naravno, položiti matematiku!
Malo kazalište bajki ponovno na sceni
Jedna od najdražih aktivnosti djece iz SOS Dječjeg sela Lekenik svakako je Malo kazalište bajki . Djeca se kroz proces glume uče izraziti bez osuđivanja, osjećaju se prihvaćeno u grupi i stječu samopouzdanje.
Stoga smo iznimno sretni jer je, nakon stanke u nastupima uslijed epidemioloških mjera i potresa, Malo kazalište bajki ponovno aktivno. Započeli smo premijerom predstave Mali princ i Veliki pilot nastale prema književnom predlošku uspješnice Antoine de Saint Exuperya.
To je priča koja na originalan način govori o potrebi čovjeka za bliskošću, prijateljstvom, ljubavlju, usamljenosti i želji za pripadanjem. Autor i režiser predstave je Rusmir Agačević, a u predstavi je glumilo 11 glumaca u dobi od 8 do 14 godina.
Kristina i Martina u akciji čišćenja podmorja
Ronilački klub Roniti se mora već deset godina organizira Think Green akcije u okviru kojih se čiste podmorje, rijeke i jezera diljem Hrvatske. Osim toga već dugi niz godina surađuje s SOS Dječjim selom Hrvatska kroz projekt Plavo ronilačko srce za SOS, čiji je cilj školovanje djece za buduće instruktore ronjenja.
Dio tog projekta su i naše Kristina i Martina koje su nedavno sudjelovale na 22. Ekološkoj akciji Think Green. Ovoga puta akcija je provedena na otoku Visu na tri lokacije. Cilj akcije bio je izvaditi 10 tona otpada iz podmorja, no izronjeno je čak 15 tona. U partnerstvu s CIOS grupom sav materijal prikupljen tijekom akcije odvezen je s otoka Visa i bit će razvrstan i adekvatno zbrinut. Vrijednost ostvarena prodajom otpada bit će donirana za projekt Plavo ronilačko srce za SOS.
Od kraja travnja do kraja lipnja 2021. SOS Dječje selo Hrvatska provodilo je 1. modul edukacija za stručnjake koji rade s djecom i mladima iz alternativne skrbi u sklopu projekta “Skrb temeljena na znanjima o traumi”.
Tijekom navedenog perioda obiđena su 4 grada, a održano je ukupno 15 dana edukacija na kojima je sudjelovalo 99 stručnjaka.
Tema rada s djecom koja su imala iskustvo traume izuzetno je aktualna tema te su stručnjaci bili visoko motivirani za unapređenje svojih znanja. Tijekom prvog modula posebno nas je oduševila predanost stručnjaka njihovom radu unatoč brojnim izazovima s kojima se svakodnevno nose.
Stručnjaci su izrazili veliko zadovoljstvo sadržajem edukacija kao i voditeljima edukacije Sanjom Orešković Vrbanec i Mihaelom Kozinom, no najveće zvijezde su ipak bili naši stručnjaci po iskustvu (mladi koji su odrasli u sustavu alternativne skrbi i na projektu kroz ulogu ko-trenera iznosili svoja iskustva i iskustva drugih mladih iz sustava).
Stoga ovim putem posebnu zahvalu želimo uputiti upravo njima, divnim mladim ljudima koji su u želji da pomognu unapređenju sustava i poboljšanju skrbi za neke nove generacije nesebično dijelili sebe i vlastite priče. Tena Matić, Kruno Topolski i Ivan Šarić – hvala vam puno!
U srijedu 7. srpnja 2021. krećemo s drugim modulom edukacija koji će završiti u studenom. Prije toga uzet ćemo zasluženu ljetnu pauzu, a od rujna nastavljamo te ćemo vas o svemu na vrijeme izvještavati.
Projekt punog naziva „Sigurna mjesta i nesmetan razvoj djece – integriranje praksi temeljenih na znanjima o traumi u sustav alternativne skrbi“ SOS Dječje selo Hrvatska provodi od ožujka 2020. kao jedna od 6 zemalja partnera. Nositelj projekta je SOS Kinderdorf Intenational, a projekt je financiran sredstvima Europske unije iz programa REC (the Rights, Equality and Citizenship).
Program i sadržaj edukacija razvio je CELCIS, organizacija iz Škotske specijalizirana za edukaciju stručnjaka u sustavu skrbi, jedan od partnera na projektu.
