Novopečena SOS mama Tihana od ove godine preuzela je SOS kuću Ljubičica, u kojoj je posljednjih 27 godina radila kao SOS teta. Iako je često zahtjevan, svoj posao smatra načinom života i ne bi ga mijenjala ni za jedan drugi.
Tihana je od ove godine spremno preuzela kuću Ljubičica u kojoj trenutno živi petero djece u dobi od pet do dvanaest godina. Iako različitog uzrasta i potreba, svi mali stanovnici ove SOS kuće žive složno te se dječji smijeh gotovo uvijek može čuti kako dopire s vrata. – Koliko god ljubavi dam djeci, oni mi zauzvrat daju još više. Ovaj posao nije samo sigurno radno mjesto, već je način života koji živi i moja biološka obitelj – priča nam Tihana koja svoju svakodnevnicu opisuje kao vrlo dinamičnu te ističe da niti jedan dan nije isti. Za vesele mališane potrebno je svakodnevno pripremati obroke, spremati ih za vrtić i školu te im pružati bezuvjetnu ljubav i podršku tijekom odrastanja. Kada je riječ o njezinoj biološkoj obitelji, rado su viđeni gosti u Selu te Tihaninu kćer doživljavaju kao stariju sestru. – Jednako kao što bilo koja druga mama skrbi o svojoj djeci, tako i ja kao SOS mama skrbim za djecu koja su mi povjerena na brigu. Pišemo domaću zadaću, zajedno kuhamo ručak, djecu učim zdravim navikama te prihvaćaju obveze u skladu sa svojim godinama – veselo nam opisuje Tihana te ističe kako je ovakav način života ispunjava te da će ispuniti svakoga tko se vidi kao buduća SOS mama. – Naš posao je jako plemenit i od njega će zaista dobiti puno. Jednostavno, ovo je posao koji ispunjava život – zaključila je Tihana koja poziva sve zainteresirane da se prijave za posao SOS mame u SOS Dječjem selu Lekenik.
Probudili smo šumske stanovnike iz zimskog sna
Na likovnoj radionici u SOS Dječjem selu Ladimirevci, osnovnoškolci su crtali životinje koje tijekom zimskih mjeseci čvrsto spavaju u svojim staništima. Imali su priliku naučiti zanimljive činjenice o šumskim stanovnicima koji se vraćaju tek na proljeće – o njihovim staništima, prehrani, ali i ponašanju. Jeste li znali da hibernacija medvjeda može potrajati čak šest mjeseci? U tom periodu, medvjedi mogu izgubiti i do pola svoje ukupne tjelesne težine.
U Dječjim selima se volimo grliti
Jedan od načina na koji širimo ljubav u SOS Dječjim selima jesu zagrljaji. Od naših SOS mama često možete čuti kako se „mi u Dječjim selima volimo grliti“. Za mališane zagrljaji predstavljaju poseban način povezivanja sa SOS mamom i ostalom djecom. Iako se volimo i grlimo svaki dan, Međunarodni dan zagrljaja obilježili smo na poseban način u SOS Dječjem selu Lekenik. Na likovnoj radionici, izrađivali smo plakate i opisivali što za svakoga od nas znači zagrljaj.
Iako smještena nešto dublje unutar Sela, SOS kuća Ruža svojim veselim dekoracijama i šarenim lampicama privlači pažnju svakoga tko je u prolazu.
SOS mama Kristina i njezini mali ukućani zaslužni su za stvaranje blagdanskog ozračja i izradu veselih ukrasa. Kako je već pet godina u SOS Dječjem selu Lekenik, Kristina se svake godine trudi za Božić napraviti nešto još veselije i šarenije, kako bi djeca doživjela čari tradicije i Božića kakvog je ona imala kao dijete. Ono što je mališanima ipak najdraže jest zajedničko kićenje bora na Badnjak i priprema kolača. Budući da je Kristina po struci slastičarka, njihov dom ispunjen je mirisima raznih slastica poput kuglofa sa grožđicama, mađarice i čupavaca.
Unatoč svim veselim lampicama, šarenim kuglicama i ukusnim kolačima, božićna radost u SOS kući Ruža nije potpuna bez velikog obiteljskog okupljanja. Proširenu SOS obitelj čine članovi Kristinine biološke obitelji, prvenstveno njezin dvogodišnji sin koji živi zajedno s njom u Selu, a zatim i njezin muž. Za božićnim stolom rado su viđena i njezina starija biološka djeca koja se odlično slažu sa svim ukućanima, bez obzira na njihovu razliku u godinama.
Osim što donosi radost i toplinu, Božić u SOS kući Ruža djeci pruža priliku da nauče o važnosti tradicije i zajedništva. Svaki Božić donosi nove uspomene i trenutke koje će naši mališani nositi sa sobom cijeli život, stvarajući temelje za sretne i ispunjene blagdane jednom kada i oni sami budu stvorili svoje obitelji.
Čarolija Božića u Maloj igraonici
U danima iščekivanja Božića, likovna radionica u SOS Društvenom centru u Lekeniku donijela je pravu blagdansku čaroliju. Vrijedne ručice naših najmlađih temperama su oslikavale božićna drvca i šarene ukrase, unoseći puno ljubavi i veselja u svaki likovni rad. Uz pomoć naše tete Renate i tete Verice, postali su pravi mali umjetnici te su s ponosom izložili svoja božićna djela. Našoj likovnoj radionici na kraju smo dodali i red pjesme i plesa, pa su nam tako mališani na pozornici izveli svoju najdražu božićnu pjesmu. Njihova točka zaokružila je cijelo druženje u Maloj igraonici, a čini nam se kako će upravo oni biti zvijezde božićne priredbe u SOS Dječjem selu Lekenik.
Sasvim poseban Djed Božićnjak
Upoznali smo jednog zaista posebnog Djeda Božićnjaka koji ne putuje sa sobovima. On djecu obilazi u kamionu. I to ogromnom, svjetlećem šleperu, iz kojeg gotovo da ispadaju slatkiši. Upravo takav Djed Božićnjak posjetio je naša SOS Dječja sela. Njegove vilenjakinje djeci su, kroz kreativnu predstavu, ispričale svoj put do Sjevernog pola. Kada su mu uspješno dostavile listu dječjih želja, pojavio se i on – glavom i bradom – Djed Božićnjak. Za ovo divno iskustvo i lijepu uspomenu koju će djeca zauvijek pamtiti, zaslužni su naši prijatelji iz Auto Hrvatske, koji su na kartu svoje turneje i ove godine uvrstili oba Dječja sela.
Ana je povjerenje, sigurnu luku, nadu u bolje sutra i neraskidivu vezu stvorila sa SOS mamom Maricom, koju i danas smatra i zove mamom.
Na putu ka samostalnosti Ana je imala i podršku stručnjaka. Danas, o iskustvu odrastanja u alternativnoj skrbi progovara javno. Tako je dobila priliku sudjelovati na okruglom stolu na temu ‘Mentalnog zdravlja’, koji se održao u organizaciji SOS Children’s Villages International, u Bruxellesu. Ana i druge mlade osobe svoje su iskustvo odrastanja u alternativnoj skrbi podijelile sa predstavnicama Europskog parlamenta ‘Renew Europe’ i Svjetske zdravstvene organizacije.
‘Kada pričamo o mentalnom zdravlju, mladi najčešće pričaju o stigmatizaciji odrastanja u alternativnoj skrbi. Ja sam ovoga puta pokušala podići glas o osvještavanju problema mentalnog zdravlja. Iz iskustva smatram da većina mladih često ne može prepoznati problem’, priča nam 27-godišnja Ana koja je se iz Bruxellesa vratila prepuna dojmova. Nakon podizanja teme osvještavanja problema mentalnog zdravlja kod mladih osoba, Ana iznijela je i svoj prijedlog rješenja: ‘Kako bi mladi prepoznali problem i suočili se s njime, smatram da bi trebalo provoditi radionice na temu emocija i obrambenih mehanizama, te povećati broj stručnjaka koji rade s mladima. Terapije bi trebale biti dostupne svima i besplatne, te bi pristup radu trebao biti individualan’, priča Ana te iz vlastitog iskustva zaključuje.
Iako joj nije prvi put da progovara o svom odrastanju, Ana kaže da nikada nije lako.
‘Teško je pričati o nekoj traumi, posebno ako se nisi osobno susreo s njom. Ja sam danas sigurna u to što govorim i na ovaj način želim pomoći mladima koji su u mojim cipelama. U onim istim u kojima sam ja bila prije 17 godina kada sam došla u SOS Dječje selo Lekenik. Stoga se iskreno nadam da ću svojim primjerom potaknuti mlade osobe da preuzmu palicu i dignu svoj glas kada im se pruži prilika da ih se sasluša’, zaključuje Ana te nadodaje kako je ovakve konferencije uvijek donesu nešto pozitivno.
Važnost podizanja svijesti o mentalnom zdravlju djece i mladih, kao i pružanja podrške našim mladima prepoznala je i Zaklada Grupe UniCredit, čija je Zagrebačka banka članica, koja svojim radom aktivno doprinosi zajednici te se uključila i u ovaj projekt.
Magija i mašta mogu svašta
Naši vjerni partneri i uvijek dragi gosti iz tvrtke Bosch u sklopu korporativnog volontiranja posjetili su naše male kreativce u SOS Dječjem selu Lekenik. Po samom dolasku odrasli su se podijelili u grupe i pridružili stolovima za kojima su ih dočekali mali mentori. U sat vremena naši su gosti naučili kako izraditi originalni bookmarker, kućicu od kartona ili sakupljač snova od vune i kartona. I veliki i mali udružili su snage i njihovoj kreativnosti nije bilo kraja. Nakon ‘odmjeravanja’ likovnih uratka bilo je teško odlučiti čiji je šareniji, veseliji, ljepši i kreativniji.
Dječji tjedan u SOS Dječjem selu Ladimirevci
Pod sloganom ‘Ljubav djeci prije svega’ u prvom tjednu listopada tradicionalno obilježavamo Dječji tjedan u SOS Dječjem selu Ladimirevci. Ove godine, teme događanja bile su životno-praktične i tradicionalne vještine, pa su se tako naši mališani okušali u izradi životinja od lišća, kuhanju pudinga, šivanju gumba i izradi nakita. Oni nešto stariji, sudjelovali su na radionicama vezanim uz dječja prava, pisanje poruka odraslima i dječji parlament. Veseli Dječji tjedan završili smo kinom i plesom za sve.
Ena je u SOS Dječje selo Lekenik došla sa devet godina, a u SOS Zajednici mladih Zagreb živi već tri godine. Maturantica je frizerske škole te je u travnju sudjelovala na modnoj reviji Moja maturalna večer u organizaciji Zaklade „Hrvatska za djecu.“ Tim povodom posjetili smo je u SOS Zajednici mladih i doznali njezine dojmove te večeri za pamćenje, ali i njezine planove nakon završetka srednje škole.
„Prije tri godine bilo mi je neobično prijeći iz Lekenika u SOS Zajednicu mladih, budući da sam se jako povezala sa svojom SOS mamom. U Zajednici mladih za nas brinu odgajatelji, ali kako svatko od nas ima svog odgajatelja, uspjela sam se povezati sa svojim odgajateljem i ostvariti odnos sličan onome sa SOS mamom. U Zajednici živim zajedno sa svojim vršnjacima i vrlo brzo sam se prilagodila.“
Na pitanje što joj se to najviše sviđa u SOS Zajednici mladih, zrelo je odgovorila: „Osjećaj samostalnosti koji ovdje imam, ali i odgovornosti. Fokusiram se na školu i svoje obaveze jer se to, u jednu ruku, od mene u ovim godinama i očekuje, naročito jer sam na pragu samostalnosti i izlaska iz Zajednice mladih.“
Što se njezinog skorog izlaska iz SOS Zajednice mladih tiče, ispričala nam je kako joj taj trenutak pomalo predstavlja izazov: „Navikla sam na svoje okruženje i prijatelje u Zajednici, a sada me čeka samostalni život. Vrtim po glavi sve što me očekuje, kao i izazovi s kojima ću se susresti. Neću više biti u okruženju gdje imamo odgajatelje koji se brinu o nama, već su sama trebati voditi računa o puno toga. Ujedno sam uzbuđena, ali i pomalo nervozna.“
Ena je kao jedna od ovogodišnjih troje maturanata iz SOS Zajednica mladih Zagreb i Velika Gorica sudjelovala na modnoj reviji Moja maturalna večer na kojoj je potpuno zablistala u dizajnerskoj haljini skrojenoj baš za nju: „Revija je doista bila jedno posebno iskustvo, na pisti sam se osjećala poput profesionalnog modela. Najviše mi se svidjelo to što je haljina koju sam nosila kreirana baš prema mojim željama. Moram priznati da su mi kamere malo izazvale tremu, ali sam odlučila uživati u trenutku i vrlo brzo sam se opustila. Mislim da je samouvjerenosti koju imam uvelike pridonijela moja SOS mama koja me od malih nogu podržavala i gradila u osobu koja će vjerovati u sebe. Sve u svemu, iskustvo koje bih vrlo rado ponovila.“
Kad je riječ o odnosu sa odgajateljima i njihovoj podršci u izazovnim situacijama, Ena nam je naglasila kako se u svakom trenutku može obratiti odgajateljima za savjet, pomoć i podršku. Tinejdžerske godine izazovne su same po sebi te je jako zahvalna na svemu što odgajatelji čine za nju.
Pitali smo je koji su joj planovi za budućnost te namjerava li raditi u struci, a ona nam je veselo potvrdila da namjerava. Ispričala nam je kako će svoj karijerni put na jesen započeti u frizerskom salonu u kojem trenutno odrađuje stručnu praksu. Smatra kako joj je to trenutno najbolja opcija, budući da je već upoznata sa svim klijentima, a i dobro se snalazi u timu u kojem radi.
Također razmišlja o odlasku na sezonu u inozemstvo, primjerice Švicarsku. A kada nije okupirana školskim obavezama, Ena svoje slobodno vrijeme najčešće provodi u društvu s prijateljima. Pronalazi i vremena za sebe, opuštajući se uz dobar film ili seriju.
Sa ovakvom zrelošću i optimizmom vjerujemo kako će naša Ena ostvariti sve svoje želje te ćemo joj na tom putu biti podrška.
Nakon punih 37 tjedana marljivog rada, učenja i zalaganja, kraj školske godine proslavili smo uz pjesmu, ples i zajedničko druženje u SOS Društvenom centru.
Iznimno smo ponosni na naše školarce koji su postigli visok prosjek čvrste četvorke te sada zasluženo odmaraju na moru, pripremajući se za nadolazeće školske izazove. Put do uspjeha nije svima bio lagan. Dok su neki uživali u čitanju zanimljivih lektira, drugima je čitanje stvaralo problem. S druge strane, bilo je onih kojima je rješavanje matematičkih zadataka predstavljalo zabavu i opuštanje, dok je drugima zadavalo glavobolje. Uz podršku SOS mama i stručnog tima sva su djeca uspješno svladala školsko gradivo te sada zasluženo odmaraju na moru. Veliko hvala svim kolegicama i kolegama koji su bili pomoć i podrška našim mališanima kroz cijelu godinu – od čitanja lektira do pisanja zadaća.
Ljetne radosti naših mališana
Ljetovanja u Rovanjskoj i Umagu nestrpljivo se čekaju mjesecima prije, a ove godine glavna atrakcija bile su zadarske morske orgulje. Djeci su orgulje bile posebno zanimljive jer stvaraju zvuk koristeći valove, što rezultira čarobnim melodijama koje se mogu slušati satima. Na plaži su se zabavljali roneći i tražeći školjke, dok su oni najmlađi uživali brčkajući se u plićaku, u pratnji svojih SOS mama i SOS teta. Svako naše ljetovanje na plavome Jadranu obilježeno je igrom, smijehom i veselom atmosferom, dok stvaramo uspomene za cijeli život.
Naša djeca i mladi na Barca nogometnom kampu
Ponosni smo na dvoje djece iz SOS Dječjeg sela Lekenik te na dvoje mladih iz SOS Zajednice mladih Zagreb koji su sudjelovali na nogometnom kampu „Barca Academy“ u lipnju. Kamp je trajao pet dana, a održao se na terenima NK Špansko u Zagrebu. Njih četvero imalo je priliku trenirati uz španjolske trenere te prema istim pravilima i principima kao i u čuvenom nogometnom kampu „La Masia“ u Barceloni. Prilika je to koja se pruža jednom u životu i vjerujemo kako će naši talentirani sportaši ovo događanje pamtiti zauvijek te da će im biti odskočna daska za daljnje uspjehe.
Đovani živi u SOS Dječjem selu Lekenik već 14 godina, a trenutno se priprema za odlazak u SOS Zajednicu mladih. Aktivan je igrač Nogometnog kluba Lekenik, a već tri godine zaredom nalazi se među tri najbolja strijelca starijih pionira Sisačko-moslavačke županije. Cijeli svoj život proveo je u SOS Dječjem selu Lekenik, a sada se jako raduje novom početku u SOS Zajednici mladih i prilici da se razvije u profesionalnog sportaša.
„Pomalo je neobičan osjećaj kad shvatim da ubrzo odlazim iz Dječjeg sela Lekenik, ovdje sam cijeli život. Ali, ujedno je to i lijep osjećaj. Veselim se novom početku, vjerujem da ću puno toga pozitivnoga dobiti preseljenjem u Zajednicu mladih. Zanima me kako ću se snaći u novom gradu i kako će mi cijeli život izgledati u novom okruženju.“
Đovani planira upisati srednju strukovnu školu, smjer Tehničar za mehatroniku ili smjer Elektrotehničar. Oba smjera ga jako zanimaju te, bez obzira na to koiji smjer odabere, smatramo da će se odlično snaći u novom okruženju.
Međutim, jedna stvar zauzima posebno mjesto u njegovom životu, a to je nogomet. Upravo je Đovani bio jedno od djece iz SOS Dječjeg sela Lekenik koja su nedavno posjetila stadion Maksimir. Na pitanje koliko mu je taj posjet značio, s radošću je odgovorio: „Jako puno. Taj posjet mi je dao veliku motivaciju za daljnje treniranje. Bilo je lijepo stajati na terenu, na mjestu gdje su mnogi poznati igrači nizali svoje uspjehe. Stadion je predivan i jedino o čemu sam mogao razmišljati jest kako se jednoga dana vidim na tom istom mjestu kao profesionalni igrač. Cijeli taj dan ostao mi je u lijepom sjećanju.“
Naveo nam je još kako ima želju uživo pogledati utakmicu između Dinama i Hajduka, budući da mu je GNK Dinamo najdraži domaći klub. Kad smo ga pitali da izdvoji svog omiljenog domaćeg igrača, bez razmišljanja je odgovorio kako je to Bruno Petković. Opisao ga je kao vrsnog igrača, ali i kao kvalitetnu osobu van terena. Sviđa mu se njegova smirenost u igri, ali i odnos prema suigračima i navijačima.
Kad je riječ o snovima i planovima za budućnost, Đovani, bez okolišanja, kaže da mu je najveći san postati profesionalni sportaš: „Mislim da će mi odlazak u Zajednicu mladih omogućiti da se više posvetim nogometu. Trenutno sam drugi najbolji strijelac u županiji, među svojim uzrastom. Nedostaju mi još dva gola do prvog mjesta i nadam se da ću ostvariti taj cilj. Vremena dovoljno imam jer sezona nije još završila. Drago mi je da moji rezultati potvrđuju da sam dobar u tome što radim i da moj trud nije uzalud. Naravno, škola dolazi na prvo mjesto.“
Ovakvim entuzijazmom, upornošću i ljubavi prema nogometu iskreno vjerujemo da će Đovani uspjeti ostvariti svoj san, a na tom putu ka ostvarenju sna mi ćemo ga podržavati.
S pojavom prvih zraka sunca u SOS Dječjem selu Lekenik, svi mališani znaju da je jedan dan u svibnju rezerviran za SOS Biciklijadu. Već dugih 13 godina našu djecu učimo tradiciji i zajedništvu kroz biciklističku avanturu u kojoj svi rado sudjelujemo.
Vožnja kreće iz SOS Dječjeg sela Lekenik, a sama staza duga je čak 10 kilometara koju naši mališani vješto savladavaju. Uz pratnju SOS mama, na svojim biciklima spremno kreću na put do rijeke Odre. Njihova avantura proteže se duž, sada im već dobro poznate, turopoljske šume, a završava prekrasnim pogledom na Odri. Dječji smijeh, prekrasan krajolik i osjećaj zajedništva čine Biciklijadu nezaboravnim događajem za sve sudionike.
No, da bi sva vozila na dva kotača bila sigurna za vožnju turopoljskim krajolikom, bilo ih je potrebno pregledati i popraviti. Vrijedna ekipa iz Biciklopopravljaone danima prije neumorno je radila na popravku sjedala, pumpanju guma i zamjeni lanaca kako bi naši mališani bili potpuno spremni za vožnju.
Na servisiranim biciklima, u novom proljetnom ruhu, mališani su se odvažili na biciklističku avanturu te još jednom pokazali upornost i spretnost na putu do cilja.
Bicikl očima djeteta
Uoči 13. SOS Biciklijade posjetili smo Društveni centar SOS Dječjeg sela Lekenik i saznali kako se naši najmlađi pripremaju za taj važan događaj.
Za naše najmlađe održana je likovna radionica na temu dolaska proljeća u Dječje selo. Budući da s dolaskom proljeća dolazi i svima omiljena SOS Biciklijada, mališani su najviše crtali svoje bicikle, role ili romobile.
Svako dijete ima svog omiljenog prijatelja na dva kotača, koji ga uvijek vjerno prati na putu do vrtića, škole ili parka. Uz smijeh, igru i zabavu, mališani su pokazali svoja likovna umijeća i prikupili pregršt radova.
Veliki za Male u SOS Dječjem selu Ladimirevci
Sreća naših mališana koja se vidjela u očima i širokom osmijehu kada su sjeli na svoj prvi bicikl, najveća je nagrada svim našim prijateljima okupljenih oko Građanske inicijative Veliki Za Male.
Oni su i ove godine došli u naše SOS Dječje selo Ladimirevci kako bi napravili godišnji servis dječjih bicikala. Pored toga, sa sobom su donijeli i dvadesetak rabljenih, dobro očuvanih bicikala, spremnih za prve biciklističke avanture naših mališana.
Uskršnje jutro u SOS kući Dunja odiše tradicijom, veseljem i razigranošću.
SOS mama Antonija već skoro dva desetljeća u SOS Dječjem selu Ladimirevci djeci nesebično prenosi običaje i vrijednosti koje je sama stekla kao dijete.
U SOS kući Dunja prevladava glasan dječji smijeh pet djevojčica različitih uzrasta koje su osobito zainteresirane za dekoriranje, naročito kad je riječ o ukrašavanju pisanica. „Neke od njih već su dovoljno velike kako bi mi pomogle u pripremi kolača i ručka, dok su ove manje najaktivnije u bojanju jaja svojim prstićima i kreiranju crteža koji onda našoj kući daju poseban šareni ugođaj.“
Bilo da se radi o ukrašavanju pisanica, izradi cvjetnih vjenčića ili pripremi kolača, vrijedne ruke ove SOS obitelji rade na tome da sve to krasi blagdanski stol na uskršnje jutro. „Trudim se njegovati običaje koji su meni usađeni kao djevojčici, kako bi ih i moja djeca jednoga dana mogla prenositi na neke nove naraštaje. Recimo, potraga za uskršnjim jajima jedan je od najveselijih događanja toga dana, u kojemu sva moja djeca ponosno sudjeluju natječući se tko će ih više skupiti“, priča nam Antonija naglašavajući važnost učenja kroz igru i zajednički rad. U takvom okruženju, veselja i radosti nikada ne nedostaje. Biti tu jedni za druge, voljeti se i međusobno poštivati, osobine su kojima Antonija vrijedno uči svoje djevojčice. Takvo zajedništvo vraća je u lijepe trenutke njezinoga djetinjstva.
Kreativni dječji uskršnji pothvati
Uskršnje vrijeme sa sobom donosi pregršt veselih boja, radosti i kreativnih ideja. Upravo takvu atmosferu zatekli smo u SOS Dječjem selu Lekenik.
Djeca su nacrtala šarene crteže i ispisala šaljive i kreativne pjesmice. Bilo da se radi o recitacijama, igrokazima ili figurama od kolaža, uskršnjeg sadržaja ne nedostaje. U tom procesu pomaže im profesorica Marija, voditeljica dramske, literarne i recitatorske grupe SOS Dječjeg sela Lekenik. Potiče ih da se izražavaju kroz razne oblike stvaralaštva, njegujući zajedništvo i motivirajuće okruženje za sve prisutne.
Stihovi iz pera naše djece
U iščekivanju proljeća donosimo vam kreativne stihove desetogodišnjeg Marka.
Šareno proljeće
Proljeće ima puno boja, i oko nas i u našem tanjuru,
zelena, narančasta, crvena, žuta, roza, sve je šareno posvuda.
Visibabe rastu, sunce sja, proljeće volim ja.
Daša je u SOS Dječje selo Lekenik stigla s dvije godine. Prošlog je ljeta upisala srednju školu i preselila u Zagreb. Jako je sretna u SOS Zajednici mladih u Zagrebu, no Lekenik će u njenom srcu uvijek imati posebno mjesto.
Dašinom ćemo pričom ove godine obilježiti deveti Međunarodni dan djece i mladih s iskustvom življenja u alternativnoj skrbi.
Daša je ove akademske godine krenula u srednju školu, zbog čega je otišla iz svog doma u Lekeniku te započela novo životno poglavlje u SOS Zajednici mladih u Zagrebu. Iako je nakon svake selidbe potrebna prilagodba, Daši novo okruženje nije predstavljalo problem.
“Odgajatelji su super, a svu djecu poznajem otprije. Ovdje imam više slobode, što mi iskreno paše, i veći je grad. Samostalnost mi puno znači, osjećam se ‘odraslije’. S tim dolaze i nove odgovornosti, no ne predstavljaju mi problem. Ovdje imam i puno više prilika što se aktivnosti tiče“, rekla nam je Daša. “Iz Lekenika mi najviše nedostaje moja SOS mama, no ni ona više tamo ne živi, pa je ne mogu posjetiti. Čujemo se i dalje skoro svaki drugi dan.“
Iako je prvo upisala Gimnaziju, Daša se već na drugom polugodištu prebacila u Ekonomsku srednju školu. Kao ni u osnovnoj školi, nikad nije imala problema s učenjem i ocjenama, no odlučila se za tu promjenu jer već zna što želi nakon srednje škole.
“Ekonomska me više zanima zbog fakulteta, pošto sam mislila studirati računovodstvo. Zanima me jako i politologija. Nažalost, shvatila sam da sam pogriješila s prvim odabirom srednje škole tek kada je krenula nastava. Ipak, na vrijeme sam se prebacila. Ovdje mi je najdraži predmet poduzetništvo, a najmanje dragi su mi kemija i biologija.“
Osim što ima puno prijatelja u Zajednici mladih, Daša je našla društvo i u obje srednje škole. Na pitanje znaju li njeni prijateljima da odrasta u alternativnoj skrbi, odlučno je odgovorila: “Da, svi znaju. Meni to ne predstavlja problem, a njima je zanimljivo. Nitko me nikad nije diskriminirao, a i da jesu, ja sam ponosna na to gdje sam i otkud dolazim.”
U prosincu smo glazbu slušali srcem
U Društveni centar u SOS Dječjem selu Lekenik stigli su članovi Kulturno umjetničkog društva Preslica, iz susjedne Pešćenice. Djecu su već na prvu oduševile njihove tradicionalne nošnje, a izvedbe božićnih napjeva i turopoljskih plesove cijeli su Društveni centar ostavile očarane.
Samim krajem mjeseca, posjetili smo Pitomaču, gdje je održan humanitarni božićni gala koncert s ciljem prikupljanja sredstava za našu Udrugu. Na već tradicionalnom događanju u Centru za kulturu ‘Drago Britvić’ nastupali su Barbara Suhodolčan, Gabriela Šipek, Marko Vukes i Golden Strings Orchestra.
U prekrasnom HNK Osijek, sredinom prosinca nastupala su 4 tenora. Njihov maestralan nastup napunio je dvoranu, a sav prihod od prodaje ulaznica su organizatori, naši prijatelji iz Rotary Kluba Osijek, donirali našem SOS Dječjem selu Ladimirevci.
Nisu praznici, no i dalje ih slavimo
U siječnju se susrećemo s dva dana koji nam nude dobru priliku da djeci prenesemo važna životna iskustva, već u mladoj dobi.
Kako se 21. siječnja obilježava Međunarodni dan zagrljaja, u SOS Dječjem selu Lekenik odlučili su obgrliti ovaj dan i potaknuti svu djecu da zagrljajima šire ljubav. Znanstveno je dokazano da zagrljaji smanjuju stres, tjeskobu i depresiju, jačaju povezanost te pomažu psihičkom i fizičkom zdravlju. Sve su to razlozi zašto su u Lekeniku djecu poticali da dijele zagrljaje – ništa ne koštaju, a toliko dobroga donose.
U našim SOS Dječjim selima, veliku važnost stavljamo na obrazovanje, što smo 24. siječnja na Međunarodni dan obrazovanja imali priliku i prikazati. Na radionici su djeca izrađivala plakate, pomoću kojih smo osvijestili važnost obrazovanja kroz cijeli život i zahvalnost na svim mogućnostima stavljenima pred nas.
Marina u SOS Dječjem selu dijeli dom sa svojim trogodišnjim bratom Davorom, za kojeg nam kaže da joj je najbitnija osoba na svijetu. Osim svog brata, Marina najviše voli čitati.
Ove je jeseni krenula u prvi razred, a već je jedno od najpoznatijih lica u školskoj knjižnici. Pročitala je sve najpoznatije priče i bajke, no kao najdražu izdvaja Ivicu i Maricu: ‘Marica me jako podsjeća na mene. Ima brata, baš kao i ja, kojeg jako voli. Najdraži dio priče mi je kraj – kada se Ivica i Marica ponovno susretnu sa svojim roditeljima’.
Marina najviše voli bajke jer je vode u svijet mašte, gdje može ostvariti što god poželi. Ove je godine svoju ljubav prema čitanju odlučila podijeliti sa svima u Dječjem selu, nastupavši na tradicionalnom ‘Milenijskom čitanju bajki’ SOS Dječjeg sela Lekenik. Do tog nastupa, jedina osoba kojoj je čitala bio je njen brat Davor: ‘Kada legnemo zajedno u krevet, braco me često zna pitati da mu pričam priču. Tada je krenem i pričam, pričam i pričam… sve dok ne zaspi’.
Bratu i sestri će ovo biti treći Božić u SOS Dječjem selu i oboje su ga jedva dočekali: ‘Jedva čekam Badnjak, jer onda okitimo cijelu kuću i jedva čekamo Božićno jutro kada otvaramo poklone. Osim paketića ispod jelke, ja jako volim i fino papati. Za Božić mi je najvažnije da budem sa svojim bratom. Za njega ću ispod bora staviti anđela kojeg sam izradila.’
Nastupi djece na božićnoj priredbi ostavili publiku bez riječi
Kao i svake godine, u Društvenom centru SOS Dječjeg sela Lekenik, organizirali smo Božićnu priredbu. U pravom blagdanskom ugođaju, uživali smo u društvu naših obitelji, prijatelja, partnera i donatora, uz naravno, fenomenalne nastupe naših mališana.
Nakon osvrta naše nacionalne direktorice Višnje Tuškan-Krupić na još jednu godinu stvaranja sretnih djetinjstva i djeca su započela sa svojim nastupima. Sva su nas djeca impresionirala svojim pjevanjem, plesanjem ili sviranjem, zbog čega je zaslužen aplauz nakon svakog od dvanaest nastupa odzvanjao je kroz cijelu općinu.
Sa zadovoljstvom možemo reći da je i ova Božićna priredba bila i više nego uspješna te se ovim putem zahvaljujemo svima koji su svojim prisutstvom podržali naše mališane.
Djed Mraz posjetio naša Dječja sela, no ne na letećim saonicama
Ove je godine Djed Mraz odlučio u Hrvatskoj promijeniti prijevozno sredstvo, zbog čega je umjesto u letećim saonicama, kroz Lijepu našu prošao velikim šleperom. Na njegovom putu, stvratio je u oba SOS Dječja sela, razveselivši naše mališane, kojima njegov novi prijevoz nije predstavljao problem.U kamionu su s djedicom bili i njegovi vilenjaci, pomoćnici i naravno, velike vreće slatkiša i poklona. Ladimirevci su imali tu čast biti prva postaja na putu Djeda Mraza, no djeca u Lekeniku imala su poseban ugođaj zahvaljujući snijegu koji je padao kad je kamion stigao u njihovo Dječje selo.Za ovu posebnu turu Djeda Mraza u šleperu zaslužni su Auto Hrvatska i Kraš, kojima se zahvaljujemo što su na svom putu svratili u naša SOS Dječja sela. Nadamo se istome i dogodine!