Ponekad se život okrene u neplaniranom smjeru koji se naposljetku pokaže kao pravi put. Takvu priču sa sobom nosi Danijela, 20-godišnja djevojka koja je u kolovozu prošle godine svoj život nastavila u SOS Zajednici mladih u Osijeku. Trenutno pohađa prekvalifikaciju za hotelijerskog tehničara, a njezina najveća strast je pjevanje.
Kroz njen se nastup osjete želja i trud da bude najbolja verzija sebe. Nadamo se da ćete i vi to vidjeti kroz njene riječi.
Kako se osjećaš nakon gotovo dvije godine u Zajednici mladih?
S obzirom da sam prije Zajednice živjela na mjestu gdje nisam bila sretna i loše se osjećala, ovdje mi je super. Imam dobar odnos s odgajateljima i jako ih poštujem. Pošto sam najstarija u Zajednici, puno me uče o tome kako se ponašati i razmišljati kao odrasla osoba.
Koja je tvoja najveća strast?
Jako volim pjevati. Pjevala sam više puta pred publikom na raznim priredbama, kao i na festivalu ‘Ljeto Valpovačko’ u sklopu revije pjevača amatera. Ipak, i dalje nisam sigurna želim li pokušati izgraditi pjevačku karijeru. U svakom slučaju, probat ću.
Kakvu glazbu voliš?
Slušam narodnu glazbu, no ako pričamo o pjevanju voljela bih predstavljati glazbu poput one koju izvodi naša Osječanka Mia Dimšić. Njenu sam pjesmu pjevala na ‘Ljetu Valpovačkom’. Mislim da imamo sličan glas, pa sam se odlučila za pjesmu ‘Sva blaga ovog svijeta’.
Imaš li već planirane nove nastupe?
Trenutno se fokusiram na školu pa se ne stignem previše baviti pjevanjem. Međutim, rekla sam svima u Zajednici ako treba gdje pjevati, da me imaju na umu. Vjerojatno bi to bilo draže i ukućanima jer bi me manje slušali kako stalno pjevam u Zajednici. Meni je pjesma cijelo vrijeme u glavi. Najsretnija sam kad nešto pjevušim, glazba me liječi. Sve što mi treba su slušalice i najdraža pjesma.
Kako je izgledao tvoj život prije dolaska u Zajednicu mladih?
Prije dolaska u Zajednicu živjela sam u malom selu kraj Belišća, a pohađala sam trogodišnju školu za slastičara u Osijeku. Iskreno, nisam željela živjeti u tom mjestu, no nisam imala izbora. Zbog toga mi ni ocjene nisu bile najbolje.
Prolazila sam teško razdoblje koje nijedno dijete ne bi trebalo prolaziti. Nisam vidjela smisao svog života, ništa pozitivno se nije događalo i ljudi koji su trebali brinuti za mene, nisu brinuli. Povrijedili su me puno puta i sputavali su me, zbog čega sam se počela odmicati od ljudi i biti sve više sama.
Gdje si pronašla izlaz iz ove situacije?
Dolazak u Zajednicu mladih smatrala sam jedinim izlazom iz te situacije i bila sam u pravu. Prošlu jesen upisala sam dvije godine prekvalifikacije za hotelijerskog tehničara. Trenutno mi najteže pada gradivo iz matematike, ali ostale ocjene su puno bolje. Osim savjetodavne uloge koju odgajatelji imaju u mom životu, uz financijsku podršku Zajednice planiram završiti prekvalifikaciju za hotelijerskog tehničara i doći do mature. Također, ove godine sam radila svoj prvi sezonski posao na moru, i to naravno uz podršku i pomoć odgajatelja.
Želiš li upisati fakultet nakon mature?
Voljela bih upisati Akademiju dramskih umjetnosti u Zagrebu. Znam da je nije najlakše upisati, no to mi je prvi izbor jer bih htjela biti glumica. Osim što imam iskustva na pozornici u pjevanju, jako volim ići u kazalište, a išla sam i na dramsku u školi. Jednom sam prilikom, zajedno s prijateljima s dramske, napisala igrokaz za mlađe razrede osnovnih škola. Jednog nas je dana uhvatila inspiracija. Sjeli smo, izbacili iz glave na papir sve što smo željeli i odradili smo super posao.
Da moram birati između glumačke ili pjevačke karijere, radije bih bila glumica. Draži mi je taj svijet jer nije stvaran. Lijepo se, barem na kratko, maknuti iz stvarnog svijeta koji zna biti užasan i živjeti u nekoj drugoj priči. Nekad mi bude muka od stvarnosti, no znam da će to proći čim se pronađem negdje, a mislim da sam na dobrom putu. Svake sam godine sve bolje i bolje i mislim da svake godine rastem. Znam vidjeti stare fotografije na društvenim mrežama i točno vidim koliko sam sada bolja i sretnija osoba.