Glasnik ljeto 2019

“I ove godine kao i puno puta do sad, pokazali smo da možemo biti brižan dom za svako dijete”

Dragi prijatelji,

u ovom dijelu godine između proljeća i ljeta već se osjeti iščekivanje kraja školske godine. Tada će djeca i mladi zavladati svojim vremenom, igralištima i zelenim livadama. Dani će se krojiti na ljetni način.
Koji mjesec prije sastali smo se s mladima, srednjoškolcima koji se korak po korak približavaju samostalnu životu. Željeli smo od njih još jednom čuti iskustva tijekom života u SOS Dječjem selu Hrvatska. Sad kada su na pragu samostalnosti ili školovanja na nekom od sveučilišta, željeli smo zajedno naći siguran put. Nastojimo čuti djecu i mlade, razumjeti ih i pomoći im kada je potrebno.
Tijekom proljetnih dana, sudjelujući u mnoštvu aktivnosti, natjecali smo se i pokazali da se ne bojimo pobijediti, ali spremni smo priznati da smo mogli i bolje. Uvijek se veselimo pobjedi i uspjehu drugih. Istražujemo i propitujemo na sve strane, prihvaćamo iskušenja traženja novog posla, prelaska u viši razred ili vrtićku grupu. Zahvaljujemo na svemu ponuđenom, ali nešto moramo i odbiti. Važno je izabrati ono što je za nas najbolje. Ne bojimo se plovidbe, ali potražit ćemo sigurnu luku kada trebamo predah. I ove godine kao i puno puta do sada pokazali smo da možemo biti brižan dom za svako dijete i da znamo kako pružiti pomoć i podršku. Jednostavno, sretni smo što možemo pomoći.
Dragi čitatelji, hvala vam što dajete svoje vrijeme i znanje kako bi djeci i mladima uistinu bilo bolje. Naučili smo da živimo ono što je moguće. Vozimo bicikle, igramo nogomet, plešemo, crtamo i rastemo. Sretni smo kada naša djeca naprave kolibu od granja i raspoznaju kukce na livadi. Veselimo se ljetu i palačinkama i sladoledu za večeru. Vidimo svijet kao vrt po mjeri svakog pojedinca. U svemu nalazimo trag nade i znamo da skrb i briga o djeci i mladima donose blagodat cijelom društvu.
Ususret ljetu, još jednom hvala na pomoći koju nam pružate,

S osobitim poštovanjem,

prof. dr. sc. Mariza Katavić
predsjednica Udruge SOS Dječje selo Hrvatska

Tijekom godine svaki je dan u našim SOS Dječjim selima poseban, ali samo jedan dan je – rođendan. Ove godine proslava u SOS Dječjem selu Ladimirevci protekla je uz glazbeno-plesni umjetnički program u kojemu su pozornicom vladali naši mališani.

Svakom maturantu to je stresno razdoblje, a provjerili smo kako se naši nose sa svime što ih čeka. „Na pripreme za državnu maturu idem od veljače, tako da je sve lakše kad se organizira“, započinje razgovor Ivan. On se prije godinu dana našao u situaciji koju nitko ne priželjkuje, u četvrtom razredu Opće gimnazije sudbina je htjela da ovaj mladi Dalmatinac svoj život nastavi u Slavoniji. Njegov dom postala je Zajednica mladih u Osijeku. „Doći u formirani razred, gdje su prijateljstva već sklopljena i čvrsta, među ljude koje ne poznajem, a ne poznaju ni oni mene, bilo je teško. No kad je situacija već takva, jedino što možete je pokušati se prilagoditi“, zaključuje Ivan. Napominje i kako dolazi iz četveročlane obitelji, gdje je imao svoju privatnost, a u Zajednici živi 12-13 ljudi i sve se dijeli. Prva tri mjeseca je i to bilo teško, no naviknuo se.
„Sada sam jako zadovoljan životom u Zajednici, komunikacija s voditeljem i odgojiteljima je super, uvijek ima zafrkancije, no zna se red i ako se poštuju pravila ponašanja, suživot je jako lijep“, govori Ivan. Ono na što se nije u potpunosti naviknuo u Slavoniji jest velika promjena u klimi, a i mentalitet je drukčiji. Zato ne čudi da je Ivanu želja studirati u Zagrebu, na Zdravstvenom veleučilištu.
„Od drugog razreda srednje škole maštam da ću postati fizioterapeut. Htio bih spojiti rad s ljudima i pomaganje. Srce mi se ispuni kad mogu nekome pomoći, a i htio bih raditi nešto u čemu mogu napredovati i uvijek ulagati u svoje znanje“, zaključuje Ivan.
Maturalna zabava, iako s novim prijateljima, iako uz Dravu, a ne uz more, prošla je izvrsno.
„Došle su mi dvije prijateljice iz Dalmacije. Puno ranije smo to dogovorili i osam sati vožnje nije im bio problem. Uz njih sam se osjećao kao da sam doma, a nisam“, zaključuje.