‘Zadivljen sam snagom mladih osoba’

Neovisno koliko vremena živjeli u alternativnoj skrbi, gotovo se svi mladi oko svoje punoljetnosti susreću s ozbiljnim pitanjem – što nakon izlaska iz skrbi? Stambeno pitanje, posao ili daljnje školovanje i generalno više odgovornosti nerijetko mladima stvaraju stres, koji se približavanjem 18. rođendana ili kraja srednje škole samo povećava.

Upravo zato mladi iz SOS Zajednica mladih, uz svakodnevnu brigu, podršku i pripremu odgajatelja, svoju zadnju godinu u našoj skrbi sve više vremena provode s Bojanom Krsnikom, stručnim suradnikom u pripremi za izlazak iz alternativne skrbi. Njegova je uloga u SOS Dječjem selu Hrvatska pružiti podršku, voditi i pratiti mlade kako bi zajedno prevladali izazove osamostaljivanja. Potreba za pozicijom stručnog suradnika proizašla je nakon provedbe europskog projekta ‘Prepare for Leaving Care’ (‘Priprema za izlazak iz skrbi’) te preporuka mladih u skrbi i njihovih odgajatelja. Od 2019. godine Bojan je među rijetkim stručnjacima u Hrvatskoj koji se bavi tematikom izlaska mladih iz alternativne skrbi.

U živote mladih Bojan se intenzivno uključuje u zadnjoj godini boravka mladih u skrbi. Tada već mladi odlučuju hoće li se pri izlasku zapošljavati ili nastaviti sa školovanjem. U oba slučaja, mladi imaju mogućnost priključiti se našem Programu polusamostalnog života uz koji i nadalje ostvaruju savjetodavnu i financijsku podršku, ali i mogućnost korištenja stanova dobivenih u najam od Grada Zagreba. Ako nastave s obrazovanjem, mladi uz Bojanovu podršku uče kako ostvarivati prava na studentski dom, stipendije, ali i kako ustrajati u postizanju što boljeg akademskog uspjeha i/ili ne odustati od studija, dok mladi koji se odluče zaposliti dobivaju podršku u potrazi za zaposlenjem, zadržavanju zaposlenja i ostvarivanju stabilnih financijskih primanja. I nakon što započnu samostalni život, Bojan ostaje u kontaktu s njima koliko mladi procijene da im je  potrebno.

Pokušavajući ‘ući u njihove cipele’ i bolje ih razumjeti, Bojan u radu s mladima uz profesionalno znanje često primjenjuje svoje životno iskustvo. Osamostaljivanje je vrlo kompleksan proces i osjetljiv period u životu mlade osobe, stoga je važno da ih se pozorno sluša i da zajedno istražuju kako ojačati njihove kompetencije, pa tako i Bojan, na neki način, uči sa svakom novom generacijom. Ono što se uvijek trudi pružiti im jest podrška, sigurnost, topla riječ, dobra preporuka i dati im vjetar u leđa.

‘Otkad sam počeo raditi, kroz ‘Program izlaska iz skrbi’ prošle su 73 mlade osobe i 27 odgajatelja – to je program savjetovanja i podrške fokusiran na mlade, njihove kompetencije i način donošenja odluka kako bi se što kvalitetnije brinuli o samostalnom životu, ali su u taj program intenzivno uključeni i stručnjaci odgajatelji koji svojim znanjem i vještinama doprinose njihovom rastu i razvoju. Radim s mladima u sve četiri SOS Zajednice mladih, Zagreb, Velika Gorica i dvije u Osijeku. Ove je godine 17 mladih u pripremi za izlazak iz skrbi’, kaže Bojan koji s mladima provodi individualne razgovore i grupna savjetovanja.

Kroz iskustvo Bojan je prošao puno lijepih i manje lijepih situacija no, sve su završile uspješnim ishodom.

‘Najviše pamtim prvu generaciju s kojom sam radio, jer sam s njima najdulje ostao u kontaktu. Posebice bih izdvojio jednu mladu osobu s kojim sam se najviše osjećao kao mentor. Došao je u Zagreb, grad koji ne poznaje, tražili smo smještaj, bio sam mu podrška pri upisu na dodatne edukacije, te mu pomagao sa selidbama. Prvo se uselio u stan koji je sam našao na periferiji grada. Na slikama je stan izgledao lijepo uređen, što je čak i bio, no nalazio se u suterenu, s jednim prozorom kroz koji je dolazilo minimalno dnevnog svjetla. U stanu nije bilo signala na mobitelu za poslati poruku ili obaviti poziv, trebalo je izaći na ulicu. Zvao me da mu pomognem iseliti i vratiti polog. Bilo je važno pokazati primjerom kako razgovarati s najmodavcem i riješiti situaciju na obostrano zadovoljstvo’, prisjeća se Bojan.

‘Bilo je situacija gdje su se najmodavci loše odnosili prema našim mladima jer su mladi i neiskusni, zbog čega iskorištavaju njihovo neznanje. Danas u sklopu Programa prolazimo ugovore o najmu i prava najmoprimca, jer se događalo da je mlade osobe najmodavac neopravdano htio izbaciti bez vraćanja pologa. Također u sklopu programa zajedno odlazimo gledati stanove za najam. Ja slušam koja pitanja oni postavljaju najmodavcu i što primjećuju, pa kasnije razgovaramo o tome što su dobro zamijetili, a što im je promaklo.

Vezu između mladih u skrbi i njihovih roditelja pokušavamo održati, osnažiti, njegovati i po mogućnosti poboljšati. Taj je segment odrastanja i osamostaljivanja veoma izazovan. Mladi prepoznaju odrastanje u SOS Dječjem selu kao pomoć i lijep period života, no ističu i ljubav prema roditeljima, što nije iznenađujuće i ponekad traže dodatnu pomoć kako bi se znali nositi sa svim emocijama koje ih preplavljuju’.

Tijekom intenzivnog rada s mladima Bojan stvara poseban odnos. Kako kaže, ‘on ima suradnički pristup radu, koji uključuje puno razgovora, druženja, odlazaka na kave i trenutke u kojima uče, a da možda toga nisu niti svjesni.

‘Svoju motivaciju za rad s mladima pronalazim u njihovim snagama i željom koju pokazuju za otkrivanjem novih životnih prilika. Zadivljen sam njihovom snagom. Vjerujem da zaslužuju potpunu moju posvećenost, stoga danom kada te motivacije nestane, a znam da nikada neće, prestat ću i ja raditi ovaj posao’, zaključuje Bojan.