Psihologinja iz Dječjeg sela u Ukrajini: Djeca su jako uplašena

Dugogodišnja psihologinja iz Dječjeg sela u Ukrajini govori o mentalnim i emocionalnim posljedicama koje rat ostavlja na djeci.

Oksana Nasybulina je psiholog koja dugi niz godina radi s djecom u Ukrajinskom SOS Dječjem selu Brovary, koji se nalazi u regiji Kijev. U ovom ratnom užasu Oksana je nastavila raditi direktno s djecom i obiteljima koji su ostali u regiji Kijev, kao i s onima koji su preselili na zapadni dio Ukrajine.

Kada je dio obitelji s djecom evakuiralo u Poljsku, Oksana se telefonski javila iz skloništa.

‘ U ovome trenutku nalazim se u podrumu. Projektili lete iznad nas. Moja djeca su sa mnom. Mlađi sin ima četiri godine, a stariji 12. Obitelji iz SOS Dječjih sela su trenutno razdvojene. Jedan dio njih je ostao u regiji Kijev, a jedan dio je pobjegao na zapad. Djeca su u strahu. Svatko od njih različito je reagirao na ratno stanje. Neka su djeca počela mokriti u krevet, neka su osjetila anksioznost, dok su druga povraćala. Jedan je dječak, bez da mu je itko rekao, instinktivno se odjenuo i obuo čizme, te čekao da nekuda pobjegne. Sva djeca koja su čula eksplozije doživjela su strah. Ne morate biti stručnjak da shvatite koliko je ljudima teško i pročitate strah u dječjim očima’, opisuje Oksana situaciju.

Kako kaže, ni odraslima nije bilo manje stresno. ‘Djeca su jasno pokazala svoje osjećaje, no odrasli su se osjećali odgovorim i smatrali su da ne smiju plašiti djecu. To je iznimno težak teret za njih’.

Oksana je djeci nastojala maksimalno olakšati situaciju, pa je tako s njima puno razgovarala, radila vježbe disanja i koristila razne igre i vježbe koje pomažu u rješavanju osjećaja straha.

‘Trebalo je neko vrijeme da se djeca otvore, ali onda je svatko od njih počeo pričati o svojim strahovima – kako su doživjeli novonastalu situaciju, koliko su bili zabrinuti zbog eksplozija, koliko su se bojali izgubiti jedno drugo ili obitelj. Govorili su o strahu od tjelesnih ozljeda ili onesposobljenja. Djeca su pričala i pričala i pričala…’, prepričava Oksana ističući kako su djeca jako uplašena.

‘Jedan dječak jednostavno ne ide na toalet bez svoje udomiteljice, iako je već u adolescenciji. Noću radije čeka i strpi se, jer se boji. Mnogo su noći spavali na madracima u prizemlju. Jednostavno je ostao privržen mami’.

Nije ništa lakše ni s malom djecom. Iako možda ne razumiju jasno situaciju kao adolescenti, osjećaju. Tako se emocionalno stanje njihovih obitelji: roditelja, skrbnika, udomitelja prenosi na njih.

Prema zadnjim izvještajima već je gotovo pola milijuna djece napustilo Ukrajinu. Djeca iz Ukrajinskih SOS Dječjih sela smještena su kod kolega iz Dječjih sela u Poljskoj i Rumunjskoj, a jedna je obitelj smještena i u Bukureštu.

Naš divan kolega, nacionalni direktor SOS Dječjih sela u Ukrajini, Sherii Lukashov, izjavio je da im je trenutno fokus da sva djeca budu na sigurnom i da nastave svoje odrastanje daleko od mržnje.