Samohrana majka nakon potresa: Djeca mi ne daju zaspati, strah je prevelik – 22.1.2021
Upoznajte Sabrinu, hrabru samohranu majku četvero djece koja je u razornom potresu 29. prosinca ostala bez svega. Ovo je njezina priča.
‘Ja sam se ponovno rodila. Ovdje smo pronašli mir i konačno se naspavali’, započinje svoju priču 26-godišnja Sabrina (26), koja je sedam dana iza razornog potresa pobjegla iz Sela, malenog mjesta u blizini Siska.
Mlada, samohrana majka četvero djece nikada neće zaboraviti 29. prosinca.
‘Taman sam stavila ručak na stol kada je počelo tresti. Djeda je skočio i krenuo vikati: potres, potres! Ja sam zgrabila dvoje djece na ruke, a drugo dvoje mi se primilo za noge. Ni sama ne znam kako smo izašli ispred kuće’, prisjeća se Sabrina tog zlokobnog utorka dok je najmlađa kćer, dvogodišnja Tiffani, čvrsto drži u zagrljaju i ne pušta.
Njezina braća, 3-godišnji Rajan i 4-godišnji Bobano, vrzmaju se oko maminih nogu i zadirkuju jedan drugog, dok ih najstarija, 5-godišnja Chanel pokušava dozvati da se igraju kockama.
‘Još malo i imam rođendan – 6 godina!’, unosi nam se Chanel u lice i očarava zaraznim osmijehom. Mama je smiruje i nastavlja svoju priču: ‘Nakon tog jakog potresa, proveli smo sedam dana ispred kuće. Zajedno sa susjedima sklonili smo se u jednu kamp kućicu. Bilo nas je stvarno previše, pa su susjedi sa starijom djecom spavali u autu, a meni s malom djecom prepustili su kućicu. Kako to nije naša kamp kućica osjećala sam se nelagodno, pa sam nakon par dana odlučila vratiti se u kuću kojoj se urušio krov. Iako me bilo jako strah, nisam imala izbora. Te noći djeca su nekako zaspala no, u 4 ujutro probudilo nas je jako podrhtavanje. Tada sam rekla – dosta! Nazvala sam Asju i rekla joj da moramo odavde’.
Asja Zenko, psihologinja i voditeljica SOS Mobilnog tima SOS Dječjeg sela Hrvatska, zajedno sa stručnim timom djeluje na području Sisačko-moslavačke županije, te u sklopu programa ‘Jačanje obitelji’ pruža psiho-socijalnu pomoć obiteljima u potrebi. Mlada mama Sabrina i njezinih četvero mališana već su dulje vrijeme korisnici usluga SOS Mobilnog tima.
‘Asja je osoba na koju se možemo osloniti i nazvati je i u 4 ujutro, kad je potres. Već iduće jutro pojavila se u Selima i pronašla prijevoz koji je stigao po nas. Ušli smo u auto i krenuli prema Zagrebu. Putem smo svi zaspali. Konačno smo se mogli opustiti, znali smo da idemo na bolje mjesto.’
‘Uz pomoć ljudi dobrog srca Sabrini i njezinoj obitelji pronašli smo privremeni smještaj kod gospođe Kristine u Zagrebu. Gospođa je ponudila svoj kat kuće dati obitelji na korištenje, dok se njihova situacija ne riješi’, rekla je Asja Zenko napominjući kako se još uvijek čeka procjena statičara na kući u kojoj je do potresa Sabrina živjela s četvero djece i 57-godišnjim svekrom.
‘Kada sam čula da je 26-godišnja djevojka sa četvero djece završila na cesti nisam ni trenutka dvojila. Odmah sam ih primila u kuću. Naime, i ja sam majka četvero djece. Oni su sada odrasle osobe, ali znam kako je to, i suosjećam. Mi imamo veliku kuću, gornji kat je pripao kćeri koja je prije osam mjeseci rodila sina, a ostatak kuće je prazan’, priča nam gospođa Kristina koja je objeručke prihvatila Sabrinu i djecu. ‘Tu noć, kada su stigli bili su jako uplašeni no, ubrzo su se prilagodili. Opustili i naspavali. Pomogla sam Sabrini da zbrine djecu, okupa ih, obuče u pidžame i utopli u krevetu. Odmah je svima bilo bolje’.
Kako kaže Sabrina, da nije bilo gospođe Kristine ne zna kako bi dalje. Zahvalna joj je do neba, u njoj vidi sigurnost. ‘Prvih par dana, kada smo stigli u kuću, tlo pod nogama nam se još uvijek treslo. Skakali smo na svaki zvuk. Kada bi vlak prošao, skočili smo i krenuli van. Ipak, s vremenom smo se opustili, a to što je Kristina uz nas pruža veliku sigurnost’, kaže 26-godišnja samohrana majka, kojoj je sigurnost djece najvažnija.
‘Nakon potresa najvažnije mi je bilo da su djeca dobro. Kada sam vidjela da smo svi neozlijeđeni, odmah mi je bilo lakše. No, djeca su u velikom strahu, kao i ja. Svaku večer stisnu se svi četvero uz mene. Rajan (3) me najviše grli i govori mi da ne smijem zaspati, jer ako zaspim, ponovno će biti potres’.
Ipak, nemilosrdno podrhtavanje tla najviše je pogodilo četverogodišnjeg Bobana. On je u trenutku potresa iz mamine torbe izvukao dudu i od tada je ne ispušta iz usta. Iako je dudu ostavio prije dvije godine, sada je ponovno osjetio potrebu i uzeo je mlađoj sestri Tiffani (2).
‘Bobano stalno traži dudu i ne da je nikome. Pokušala sam razgovarati s njim, ali ne želi se odvojiti od dude, kaže da se boji’, povjerila nam se Sabrina kojoj je trenutno najveća želja pribaviti mobilnu ili kamp kućicu koju bi mogli staviti na svoje zemljište i vratiti se kući.
Kako kaže, strah je prevelik da bi se vratila u kuću, ali moli da im se osigura mobilna kućica s osnovnim uvjetima za život, kako bi se sa svojom obitelji mogla vratiti kući.
SOS Mobilni tim i dalje će nastaviti pružati psiho-socijalnu pomoć Sabrini i njezinoj obitelji, kao i drugim obiteljima korisnicima programa. Sabrina je korisnica novog projekta SOS Mobilni tim-sveobuhvatna podrška jednoroditeljskim obiteljima, a naš tim nastavlja s radom i u obiteljima koje su u programu ‘Brižan dom za svako dijete’. Ovi su projekti financirani od strane Ministarstva za demografiju, obitelj mlade i socijalnu politiku. Na potresom pogođenim područjima SOS stručni tim svakoga dana obilazi obitelji, donosi im sve potrebne potrepštine i naravno, prije svega pruža im podršku. Većina obitelji nakon potresa doživjela je traumu koja utječe na mentalno zdravlje djece i odraslih. Tako stručnjakinje iz SOS Mobilnog tima trenutno pružaju prvu psihološku pomoć, podršku, te sve usluge koje im trenutno mogu pomoći u osjećaju sigurnosti i tome da nisu sami. Naš Mobilni tim uvijek prati potrebe korisnika i na taj način organizira svoj rad i pruža pomoć obiteljima u potrebi.
