Na jakom suncu, po nemilosrdnu pljusku, u gužvovitom centru ili na burovitom gradskom trgu oni uvijek s jednakom energijom i nevjerojatnom snagom volje rade za jedan jedini cilj – bezbrižno i sretno djetinjstvo. Oni su naši SOS predstavnici.

Gotovo da nema osobe koja na ulici ne prepoznaje nasmijane ljude u narančastim majicama s logom SOS Dječjeg sela Hrvatska. Svaki radni dan za njih je novi izazov koji uvijek završi s osmijehom na licu. Jer, koliko god ponekad bilo teško, na kraju dana naši se predstavnici osjećaju ispunjeno i sretno budući da znaju kako su svojim radom pridonijeli stvaranju sretnog djetinjstva za djecu u SOS Dječjim selima.

“Posao SOS predstavnice radim duže od četiri i pol godine. Sada već mogu reći da jako dobro poznajem rad na terenu i da on zahtijeva velik trud i stalni angažman. Nije lako doprijeti do ljudi. Često su prolaznici otuđeni, zaokupljeni svojim mislima i teško je uspostaviti kontakt”, priča Ana Šebetić koja je, svojim požrtvovnim radom i trudom, od SOS predstavnice napredovala do voditeljice tima. Tako, osim na terenu, Ana radi na koordinaciji svojih kolega te ih priprema za rad, motivira i pruža im podršku.

Da je motivacija prijeko potrebna na terenu zna Ii njezina kolegica Tihana Ana Konvični, koja se često susreće s izazovima: “Upravo je beskrajna raznolikost ljudskih karaktera najveći izazov. U ovom poslu u vrlo malo vremena moramo osjetiti osobu, njezinu motivaciju, ali i strahove i odbojnosti, da bi joj znali pristupiti na pravi način i pridobiti je kao donatora”.
Pored toga i novonastala situacija uzrokovana širenjem korona virusa, otežala im je posao na terenu.

“S pojavom epidemije situacija na terenu se promijenila. Nakon poduže stanke, vratili smo se na teren i uvidjeli da su ljudi nešto više skeptični. S jedne strane ima onih s kojima je teže uspostaviti kontakt dok s druge strane ima ljudi koji su nakon izolacije postali više empatični te žele pomoći”, kaže Ana i ističe kako im zaštitne maske otežavaju posao, jer je osmijeh njihovo najveće oruđe, koje je sada sakriveno.

I Tihana se slaže s Anom: “Zaštitna oprema je dvosjekli mač. S jedne strane ona svakako otežava komunikaciju, jer nam skriva dio neverbalne komunikacije koja je bitan dio našeg posla te zbog nje također teže čujemo i teže nas čuju. No, s druge strane, zaštitna oprema nam u ovoj situaciji sigurno daje na profesionalnosti, govori o našoj organizaciji kao ozbiljnoj i odgovornoj, što sasvim sigurno ulijeva povjerenje i dio ljudi može ohrabriti da stanu i poslušaju”.

Kolegice Ana i Tihana ne pamte neugodne situacije s terena. Kako kaže Tihana, “anegdota ima dovoljno za jednu knjigu”, no pamte se samo one lijepe.
“Najveća je radost kada nam na ulici priđu ljudi koji su odrasli u SOS Dječjem selu. Najčešće dolaze sa svojim obiteljima pa nas pozdrave i ispričaju u kojoj su SOS kući odrasli te koja ih je SOS mama pratila na njihovu putu k’ osamostaljenju”, govori Ana.

Ovaj zahtjevan posao Ana i Tihana ne bi mogle raditi bez svesrdne podrške obitelji.
Tako ljubav prema pomaganju Ana prenosi i na svoje unuke. “Dečki su jako radoznali. Često me ispituju o djeci koja odrastaju u SOS Dječjim selima, a ja im kroz priču sve objasnim, tako da već i oni znaju kako mogu pomoći.”
Tihana je mama troje djece, pa joj usklađivanje poslovnog i privatnog predstavlja veliki izazov: ‘Kao mama troje djece, ne bih mogla raditi ovaj posao da nemam podršku obitelji. Popodnevne smjene, povremena putovanja – sve bi to bilo neizvedivo bez supruga koji ravnopravno sudjeluje u svim roditeljskim obavezama i kućanskim poslovima kao i bez bake koja uskače kad god može’.

Na kraju dana, iako umorne, Ana i Tihana, jako su ponosne što svojim radom pridonose stvaranju ljepšeg djetinjstva u Lekeniku i Ladimirevcima. Stoga svim donatorima šalju veliko hvala u ime djece, te pozivaju i ostale građane da u sebi prepoznaju ljepotu pomaganja te postanu dio ove lijepe priče. Jer, ne zaboravite, “Prijatelj je uvijek uz vas!”