Završetkom školske godine, ljeto je za mlade službeno počelo. Međutim, u SOS Zajednicama mladih u Osijeku ovih vrućih dana čuju se samo cvrčci. Više od pola soba je prazno, a tako će biti sve do kraja kolovoza kada se mladi vraćaju sa sezonskih poslova.
Dok mladi odrađuju sezonu na našoj divnoj obali, voditelj obje osječke Zajednice mladih Željko Crljen ispričao nam je kako je postigao da se većina mladih odlučuje za sezonske poslove i koje su prednosti istih. Željko u SOS Zajednici mladih Osijek radi od 2007. godine, a 2012. je preuzeo voditeljsku funkciju za obje Zajednice. Jedna od njegovih prvih inicijativa na voditeljskoj poziciji bila je osmisliti kako pripremiti mlade na tržište rada.
„Ideja je došla kad smo počeli intenzivno pripremati mlade za izlazak iz skrbi. Kada smo im pričali s čim će se suočiti u idućem koraku svog života, shvatili smo koliko su nespremni. Prakse koje rade u sklopu škole ne pripremaju ih na tržište rada koliko bi trebale. Većini je bio problem prebaciti se direktno iz škole u stalno zaposlenje. Tad mi je sinula ideja da bi ih trebali uhodavati u to kako izgleda radni odnos.“
Počeci ove priče nisu bili lagani. Željko i odgajatelji godinama su se suočavali s brojnim izazovima prije nego što su ostvarili kvalitetne suradnje s objektima na obali.
„Na svojoj sam ideji intenzivno radio godinu dana – čitao zakone o radu učenika i maloljetnika, istraživao brojne poslodavce… Malo po malo smo počeli mlade slati na sezone. Od prvih nekoliko poslodavaca, ni sa jednim nismo ostvarili uspješnu suradnju. Nisu se držali dogovora, a imali su i predrasude prema našim mladima jer su iz sustava alternativne skrbi. Nakon što sam se povezao s Ugostiteljskom školom, uspio sam naći kvalitetnije poslodavce.“
Desetak godina kasnije odlazak mladih na sezone uhodan je proces koji je svim uključenima na korist.
„Naši trenutni partneri imaju razumijevanja za naše mlade, a s nekima od njih surađujemo preko 10 godina. S njima imamo uhodanu suradnju i definirane protokole, no potrebno je obostrano povjerenje, zbog čega veliku važnost stavljamo na pripremanje mladih za sezonu. To je ipak težak rad, zbog čega sa svojim timom za svako dijete napravim procjenu te je iskreno predstavim poslodavcu. Ne šaljemo mlade na sezonu samo da bismo mogli reći da rade, to nikome nije u interesu.“
Osim ljeta provedenog na moru, Željko navodi kako sezonski rad broji i mnoštvo drugih prednosti.
1. Iskustvo na sezoni daje im uvid u to kako svijet stvarno funkcionira, da ih osnaži da idu dalje, da se školuju, da napreduju. Radno iskustvo na sezoni odlično ih pripremi na buduće radno iskustvo, nakon što završe sa školovanjem.
2. Financije su im velika prednost, s obzirom da si od ta dva mjeseca cijelu godinu nadopunjuju džeparac.
3. Uče se nositi i suočavati s izazovima i preprekama. Bilo je nekoliko situacija kad se dijete vratilo usred sezone jer mu možda bilo previše. Takve situacije nikad ne smatramo negativnima, već nam samo pokažu na čemu moramo raditi. Već je iduće godine dijete godinu dana starije i spremnije na te izazove.
4. Vrijedi istaknuti da kroz razgovor uče i strane jezike, jer su većina gostiju stranci. Čak i neki od njihovih kolega i nadređenih ne pričaju hrvatski.“
5. Uče se financijskoj odgovornosti. Sve što zarade je u potpunosti njihovo te, uz sugestije odgajatelja, sami odlučuju što će s tim novcem. Čak i tu uče raspolagati sredstvima kao odrasle osobe. Više ne daju sve što su zaradili na novi mobitel nego pametnije raspolažu sredstvima, npr. kupe si novi bicikl ili si plate auto školu ili neki oblik doškolovanja.
Veliku ulogu ovdje igraju i prethodne generacije mladih, koje osim što ih na temelju svojih pozitivnih iskustva potiču da idu raditi sezone, pomažu im da ne ‘bace zarađeni novac u vjetar’.
Prednosti suradnje očite su i poslodavcima, koji prepoznaju i cijene trud i volju naših mladih osoba.
„Otprilike u 90% slučajeva dobijemo odličnu povratnu informaciju o mladima, što i nama puno znači jer ih očito dobro pripremimo. Poslodavci ističu da su marljivi, pristojni i da slušaju. Možda nemaju sve vještine potrebne za rad, ali su voljni učiti, a to se pokazalo kao najbitnije. Najviše sam ponosan na to da svake godine uspijemo zaposliti jedno ili dvoje djece koja se školuju po prilagođenom programu. To je veliki uspjeh djeci i oni to shvaćaju kao veliki korak naprijed. Kad se vrate se osjećaju bolje, uspješnije i motiviranije.“
S obzirom da je mladima sezonski posao novo i često turbulentno iskustvo, podrška Željka i odgajatelja je neophodna.
„Svi objekti u kojima mladi rade surađuju s nama, odnosno s Udrugom SOS Dječje selo Hrvatska. Nisu svi mladi na jednom mjestu jer kako dobivaju iskustvo, dobivaju i ponude poslodavaca koji im nude bolje plaće ili bolje pozicije. Nikad ne tjeramo mlade da ostanu raditi na istom mjestu, no naša suradnja s poslodavcem je obavezna. Zbog toga neki poslodavci odustanu jer ima puno toga na što treba paziti. Ukratko, gdje god da mladi jesu, odgajatelji su uvijek uključeni i mora se znati tko je odgovorna osoba.“
Iako svi mladi trenutno rade u objektima s kojima već dugo surađuju, ne znači da se Željko i njegov tim mogu u potpunosti opustiti.
„Cijela inicijativa sezonskog rada zahtijeva moju prisutnost, kao i prisutnost odgajatelja cijelo ljeto. Moramo stalno biti na raspolaganju, zbog čega ne možemo isključiti mobitele na godišnjim odmorima. U redovitom smo kontaktu s mladima i poslodavcima – prvih godina smo išli u redovne posjete, no kako sad već dugo surađujemo, nema potrebe za tim. U nepoznato ih ne puštamo, osobno sam u komunikaciji sa šefom kadrovske službe koji koordinira sve njihove zadatke i radnje, a odgajatelji komuniciraju s njihovim direktnim nadređenima.
Za kraj bih rado istaknuo trud, rad i požrtvovnost odgajatelja u ovoj priči. Ništa od ovog ne bi funkcioniralo da oni nisu suglasni s time da su na raspolaganju u bilo koje doba dana i noći.“