Kada bi mogli zamisliti idealnu obiteljsku sliku na Uskršnje jutro onda bi to bio blagdanski stol u SOS kući Malina. SOS mama Branka punih 27 godina u SOS Dječjem selu Ladimirevci djecu povjerenu joj na skrb uči skromnosti, dobroti i zahvalnosti. 

U tom duhu obilježava svaki blagdan kada ova divna kuća, koja odiše pozitivnom i iskrenom energijom, poprima veseli, šareni, proljetni duh. 
‘Proljeće je meni najljepše godišnje doba. Kako imam jako razvijenu maštu, uvijek smislim nove kreativne radionice u kojima sudjeluje svako dijete u kući. Najstarija i jedina djevojčica u kući kreativna je u likovnom stvaralaštvu, pa mi puno pomogne. Ostatak ukućana su dečki. A dečki, kao dečki…oni su jednostavna bića. Uključe se u radionicu, nešto malo izrade i odu’, smije se Branka ističući kako je najvažniji duh kojim tada odiše cijela kuća. Sve pršti od veselih boja, šarenog cvijeća i maštovitih pisanica. 

Branka je u Dječjem selu poznata kao veliki gurman i odlična kuharica. Stoga i ne čudi što je upravo oko njezinog blagdanskog stola ‘najveća gužva’. 
‘Sa pripremom uskršnjeg stola krećem na Veliki četvrtak. Tih četiri dana već svi u Selu znaju da me ne smiju smetati. Sva jela moraju biti jako ukusna i fina. Pripremam ih po tradicionalnoj, slavonskoj recepturi. Onako kako se to kod nas radilo kada sam bila dijete. Imam tu sreću da moja djeca vole sve jesti. Jedini ‘problem’ je, kada se sva hrana iznesena stol, tko će što jesti’, kroz smijeh pripovijeda Branka i usput nabraja pregršt jela koja se nađu na blagdanskoj trpezi. 

U to vrijeme SOS kuća Malina prepuna je ljudi dobre volje. Pored stalnih stanovnika kuće i prijatelja iz Dječjeg sela, na Uskrs Branku posjećuju danas odrasli i uspješni ljudi koji su odrastali u njezinoj kući. 
‘Ove godine dolazi Mislav sa svoje dvoje djece i suprugom, Dalibor iz Londona i Nena koja ima rođendan baš na Uskrs. Bit će nas puna kuća, jer će doći i dio moje obitelji, nećakinja sa svojom djecom i suprugom. Volimo jako kada nam dođu gosti’, kaže Branka i spominje usput kako ‘netko i treba pojesti svu tu hranu’. 

Tradicija je ono što se u SOS kući Malina poštuje prije svega. Branka kaže da su upravo tradicionalni običaji ono što djeci ostane u sjećanju, ono što vole i što će prenijeti i na svoje obitelji jednoga dana. 
‘Uskrs je uvijek za mene blagdan novog života. Novo proljeće, novo cvijeće, novi počeci, novi mi. Danas se nažalost sve ubrzalo i jako komercijaliziralo. Gotovo sve je podređeno novcu i tehnologiji. No, moja djeca i ja smo jako skromni. Tome nas uči naša vjera, a i ja se trudim to prenijeti na djecu. U našoj kući nitko nije opterećen materijalnim, mi se fokusiramo na osjećaje dobrote, dijeljenja i ljubavi. Smatramo da je za sreću potrebno tako malo. Imamo sve ono što se ne može kupiti novcem. Takav bih život ja svakome poželjela’, zaključuje ova divna duša koja je svoj život posvetila onima kojima je trebaju.
‘Moja su djeca meni najvažnija, a i ja osjećam da sam njima važna’.