Uporan, vrijedan, radišan i pametan – takav je naš Ivan. U njegovom društvu uvijek je ugodno. Njegov pozitivan duh i toplina kojom zrači stvara mirno okruženje u kojem poželimo ostati.

Ivan je danas 28- godišnji mladić koji uspješno gradi svoju karijeru na Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, na ‘Odjelu za fiziku’. Unatoč pomalo turbulentnom djetinjstvu, Ivan je danas izrastao u uspješnu i sretnu mladu osobu.
Do devete godine života odrastao je sa dvije starije sestre u obiteljskom domu, nakon čega je svoje odrastanje nastavio u SOS Dječjem selu Ladimirevci. Budući da se roditelji nisu mogli skrbiti za njih, Ivan i dvije godine starija sestra Marija preselili su u SOS kuću.
Nakon završene osnovne i srednje škole Ivan je upisao fiziku. Toliko mu se svidjela da je već na drugoj godini fakulteta počeo razmišljati o doktoratu.

‘Iskreno sumnjao sam da će se moja želja za doktoratom ostvariti. Financijsko stanje na Sveučilištu ovisi o upisu novih studenata, što je na odjelu za fiziku bilo manje od 50% ostvarene kvote. Ipak, kroz dvije godine diplomskog studija sve se posložilo i ostvarilo se i više od onoga što sam očekivao’, priča nam Ivan koji se uvijek isticao među studentima u svojoj generaciji.

‘Već drugi tjedan na diplomskom studiju isticao sam se među preostalih pet kolegica i kolega, jer sam bio znatiželjan. Jako me zanimalo to što radimo. Nakon dva tjedna na prvoj godini diplomskog, mentor mi je ponudio da ukoliko želim kod njega radim na diplomskom radu. Pristao sam i krenuo raditi na projektu u suradnji s ‘Institutom Ruđer Bošković’. Taj je projekt financiran od strane ‘Hrvatske zaklade za znanost’. Još troje kolega s fakulteta je radilo na tom projektu, a ja sam jedini bio student’, prepričava Ivan svoje iskustvo sa starijim kolegama.
Taj mu je projekt donio nove mogućnosti. Na početku pete godine diplomskog studija Ivanom mentor prijavio se na natječaj ‘Hrvatske zaklade za znanost’ pod nazivom ‘Razvoj karijere mladih istraživača’.

‘Oni svake godine raspisuju natječaj za mlade doktorande i u tom slučaju ‘Hrvatska zaklada za znanost’ pokriva četverogodišnju plaću doktoranda. Mentor se prijavio na natječaj te je njemu odobreno mentoriranje doktoranda. Tada je raspisan javni natječaj na koji sam se prijavio i prošao. Time sam iduće četiri godine zaposlen na Odjelu za fiziku, na Sveučilištu u Osijeku, dok ću, u prosjeku jednom mjesečno, odlaziti u Rijeku na seminare i obranu ispita’.
No, tu se ne staju nizati Ivanovi uspjesi. Ovaj mladić trenutno se nalazi na usavršavanju u Trstu. Zahvaljujući njegovom mentoru, uz čiju se pomoć prijavio na projekt HPC – Europa3, koji financiraju boravke stranim državljanima za usavršavanje na stranim institucijama, Ivan će iduća tri mjeseca provesti u ‘Međunarodnom centru za teorijsku fiziku’, u Trstu.
‘Prije tjedan dana stigao sam na Institut i upoznao se s ljudima na odjelu za kondenziranu materiju i statističku fiziku. Ostao sam oduševljen šarolikom ekipom kolega iz cijeloga svijeta. Naime, politika ovog Instituta je da daju prednost za postdoktorske natječaje ljudima koji dolaze iz zemalja trećeg svijeta. Tako sam upoznao zanimljive ljude iz Čilea, Argentine, Ruande, Vijetnama i Kine, a ured trenutno dijelim s dečkom iz New Yorka’, prepričava Ivan kojem je ovo prvi susret s Trstom.

Kako kaže lijep mu je grad, ali ne sviđa mu se promet i užurbanost. Brzo se priviknuo no, ipak jedva čeka da ga posjeti njegova zaručnica Gabrijela.

Ivan sebe u budućnosti vidi u Osijeku. Tamo sa zaručnicom planira život i kupnju stana. Iako je rodom iz Bjelovara, kako kaže, u Osijeku se osjeća kao kod kuće. Njegova Gabrijela radi kao odgojiteljica u vrtiću, a njega čeka posao na Sveučilištu u Osijeku. Na jesen planiraju vjenčanje, a onda i zajednički život.
Mi našem Ivanu želimo svu sreću, a ovakvi uspjesi vjerujemo da će mu se samo nastaviti nizati.